Ako zivite u vecini zapadnih drzava, ili ste gledali neke od filmova kao Romper Stomper ili American History X, upoznali ste se sa fenomenom zvani 'Skinhead' pokret.
Ali tko su zapravno Skinheadsi? Zasto se briju na celu? Zasto tuku sebi 'razlicite'?
Jednostavna pitanja koji traze jos jednostavnije odgovore.
Skinhead pokret je nastao u Engleskoj u 60-tih godinama, kada su pripadnici mod's pokreta odlucili promjeniti image, da bi izgledali opasnije (ovdje se tvrdi dva razloga zbog brijanje glave; 1. Manje posljedica u tuci, 2. Lakse obavljati fizičke poslove, koja je ova radnicka klasa radila). U to doba doslo je mnogo emigranata iz Jamajke koji su sa svojim utjecajem, izgledom i glazbom nadoprinjeli dosta Skinhead pokretu. Slusala se iskljucivo ska i reagge glazba, te crnci i bijelci su bili udruzeni.
Zivjeli su jednostavnim zivotima; posao - alkohol - reagge/ska - nogomet.
Uz malo kasneci punk pokret, skinhead i punk klinci su stvarali'podzemnu' bandu i svojim izgledom i djelima stvarali
strah i trepet ljudima na vlasti - i mediji su im pruzili strogu paznju.
Ubrzo se image poceo mijenjati, glazba je jednim djelom i dalje ostala ska/reagge, a drugim je otisla pod utjecajem punk rocka (brzina / zestina / iskrenost te glazbe je nekim skinheadsima odgovarala vise) te se osnovala jos jedna vrsta glazbe, koja je i dan danas prisutna kod vecine skinheadsa; 'oi!'
Kraj 70-tih i pocetak 80-tih nakon boom-a punka, dosla je i najtamniji utjecaj na skinheadse do sada; politika.
Ekstremno-desna engleska stranka, je vidjela skinheadse kao tipicne nasilnike bez puno mozga u glavi i odlucila ih iskoristiti za svoje svrhe, pozivajuci ih na svoje seminare i lagano im mjenjajuci misljenja o svojim skinhead kolegama drugih boja (Jamaika, Azijati, vecinom Indijci/Pakistanci). Srecom, samo mali postotak tih skinheadsa je promjenio misljenje (Vecinom oni koji nisu bili ni upoznati u samu, tada, kratku povijest svog pokreta) i tu se od orginalnih skinsa odvaja grana poznatija svima kao 'nazi skinheadsi' ili kako ih svi drugi skinheadsi zovu 'boneheads' (kostoglavi).
Kao sto svaka akcija stvara kontra reakciju, ne dugo nakon toga dosli su na snagu i S.H.A.R.P. skinheadsi (Skin Heads
against racial prejudice) ili anti-rasisticki skinsi, koji su vidjeli opasnost te manjine i odlucili im biti kontra.
Tradicionalni skinsi i SHARP skinsi su vidjeli ove nazi skinse kao neprijatelje i izdajice samog pokreta, koji u samim pocetcima nije nosio nikakvu politicku ideologiju i bazirao se na vec jednostavan i spomenut nacin zivota - te su okrsaji bili sve cesci.
Najpoznatije i najistaknutnije oi!/punk rock grupe iz tog perioda su bili;
Angelic upstarts - Lijevo orijentisani skinheadsi, koji su bili zestoki protivnici svakoj formi rasizma
The Oppressed - S.H.A.R.P. skinheadsi koji su bili (i ostali) zestoko anti fasisti i anti rasisti
Skrewdriver - Jedna od rijetkih nazi-skin grupa tog perioda, grupa koja je najvise utjecala na sadasnje nazi skinhedse.
Te grupe kao;
The business
Cockney Rejects
4 Skins
koji nisu zauzimali strane u tom argumentu, ali su bili protiv rasizma kao i prve dvije spomenute!
Krajem 80-tih i pocetkom 90-tih tu dolaze i par novih grana ove subkulture; hammerskins (takodjer nacisti, ali ovi djeluju vecinom samo u Americi), RASH (Red-Anarchist skin heads - blizu SHARPOVCIMA), cak i Gay Skinheads...ali Hoolywood i filmska industrija uopcee nije vidjela neku veliku zaradu od ostalih grupacija koje su izazivale manje paznje u medijima, te su odlucile napraviti filmove na kojima se bazira da cijela skinhead ideologija je rasisticka i da su svi skin headsi ustvari obrijani kreteni sa minimalnim IQ.
Tradicijonalni / Trojan, Sharp i svi ostali ne-rasisticki skinsi su jos vise bjesnili zbog ove lazi, te se stvara jos veca i deblja linija izmedju navedenih, a broj nazi-skinsa raste uz pomoc medija i filmova.
Svaki klinac koji je vristao za paznjom, svaka osoba koja je trazila objasnjenje zasto ne moze da dobije posao (a ne pitajuci se zasto je napustio skolu, te zasto je ne nacitan i ima IQ blizu prosjecnog maslacka) nasli su odgovor u ovom pokretu.
Obrijali bi glavu, obukli uske hlace, stavili tregere i na ulicama tukli svakoga 'ko je njima razlicit -jer, eto oni su krivi zasto oni nemaju posao (tesko je zakljuciti kako su te bas manjine u svakim drzavama cesto naj vrijedniji radnici, te rade za dosta manje novca). (Hitlerova) Ideologija se počela širiti kako je bijela rasa superijornija od drugih, kako su Arijevci ispred svih rasa, izmedju ostalog i Slavena (Sto ne zaustavlja i gluperde sa nasih prostora da prate ovu ideologiju).
Pankeri, kao orginalni 'partneri' pravim skinheadsima su trenutno mozda i u najvecem sukobu sa nacisticki opredjeljenim skinheadsima, gdje god brojevi tradicijonalnih ili SHARP skinsa je minimalan.
Tu je i Good Night White Pride pokret, od strane Hard Core bendova i slusatelja daje svoj otpor (Hard core je grana od punk-a). Ali bitka se nastavlja.
Iako su bas ti, koji daju lose ime svim ostalim Skinheadsima manjina, mediji ih obozavaju, i svaka nova vijest o pretucenoj
familiji turista / stranaca, svakom zbodenom romu, svakoj zapaljenoj kuci izbjeglici, mrznja prema svim skinheadsima raste, opravdano svakako - ali kao sto vidite, nisu svi takvi niti su svi krivi za to.
Znam da je nekad u zivotu potrebna neka subkultura, neki pokret sa vec odredjenim pravilima ponasanja,
razmisljanja i oblacenja - ali ovo je prevrsilo svaku mjeru.
Dok zivimo na jednoj planeti, dok djelimo jedan zrak, dok gledamo u isto nebo, dok nam je krv iste boje, dok nam isto srce kuca...ne vidim razloga za mrznju zbog boje koze. A svoju frustraciju okrenuti prema knjigama i prema skolovanju, biti ce vam potrebno u zivotu.
Vracajte ukradeni pokret!
Evo životopis meni najdražeg Hrvatskog političara
Hrvatski političar. Stjepan Radić je rođen u mjestu Trebarjevo Desno u 10. lipnja 1871. godine. Iz političkih razloga isključen je iz sedmog razreda zagrebačke gimanzije te maturu polaže privatno u Karlovcu. Godine 1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen 1893. zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca strogog zatvora. Dvije godine kasnije ponovo je osuđen, ovaj puta na šest mjeseci zatvora. Razlog je bio spaljivanje mađarske zastave prilikom posjeta Franje Josipa I Zagrebu. Zbog isključena sa zagrebačkog Pravnog fakulteta nastavlja studij na praškom sveučilištu. No, uskoro je isključen i s praškog sveučilišta, a odmah zatim i s peštanskog tako da mu je daljnij studij onemogućen na čitavom području Austro-ugarske monarhije.
Godine 1869. putuje u Rusiju, a u periodu između 1897. - 1899. godine završava u Parizu Višu političku školu. Zatim živi neko vrijeme u Pragu surađujući s češkim listovima, a kada ga policija protjera iz Praga odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika čeških, francuskih i ruskih listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u Srpskom književnom glasniku. Od 1902. godine živi u Zagrebu i radi kao sekretar Hrvatske ujedinjene opozicije. Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi u kojoj govori o međusobnim odnosima osuđujuću u njoj naše partikularističke megalomanije. Između ostalog u knjizi je napisao i ove retke: Tim sramotnim pojavam izvor je baš u tome, što se misli, da se borba ima voditi do istrage (uništenja) vaše ili naše, a sve, gle, oko nas svjedoči, da se ta borba vodi do istrage vaše i naše... Zdrav razum svakog našeg seljanina, kojega još ne otrovasmo svojom "politikom" sudit će o ovoj borbi "do istrage vaše ili naše" kao o najstrašnijem zločinstvu, kao o pravom narodnom izdajstvu... danas samo kretenski um ili zločinačka duša može propovijedati srednjovječnu razornu plemensku mržnju... treba što prije pokazati, da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao štrcati tuđinski otrov razdora i mržnje, da već jednom hoćemo i možemo biti narod bilo to s dva, pa i više ravnopravnih imena.
Od 1902. godine, pa sve do 1906., glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. S bratom Antunom 1904. godine osniva HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka) - stranku koja na izborima za Hrvatski Sabor dobiva devet mandata. U Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovo je u zatvoru. U studenome 1918. godine na sjednici Narodnog vijeća suprostavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Tada je izgovorio rečenicu: Srljate kao guske u maglu. Godine 1918. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). U veljači 1919. obraća se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od ožujka 1919. do studenog 1920. godine ponovo je u zatvoru ili pod istragom. Amnestiran je na sam dan izbora za Konstituantu. HRSS na izborima dobiva 50 mandata i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju 1923. putuje u London, Beč i Moskvu, gdje svoju stranku učlanjuje u Seljačku Internacionalu. Po povratku u Zagrebu u siječnju 1925. godine uhićen je i predan sudu. Pušten je tek nakon što je njegova stranka (27. ožujka 1925.) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralistički Vidovdanski ustav, postojeći državni poredak i nakon što je HRSS promijenila ime u HSS (Hrvatska seljačka stranka). Već u studenome (zbog nove orijentacije) Radić ulazi u Pašićevu vladu kao ministar prosvjete.
U veljači 1927. Radić je ponovo u opoziciji i sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (koju je vodio Svetozar Pribičević) i nastaje Seljačko-demokratska koalicija kojoj je Radić bio na čelu. Godinu dana kasnije (1928.) dobio je mandat ali nije sastavio vladu. Iste godine prilikom atentata u Skupštini na zastupnike HSS-a Stjepan Radić teško je ranjen i uskoro u Zagrebu umire od posljedica ranjavanja. Dana 20. svibnja 1928. godine revolverskim hicima dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića, Đuru Basaričeka i smrtno ranjava Stjepana Radića. Stjepan Radić preminuo je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu. Sahranjen je u Zagrebu na Mirogoju.
To je sve šta mogu reć mladim komunistima i ljevičarima. Nije problem u političkoj orijentaciji, dapače u nekim razmišljanjima i ja sam više ljevičar nego desničar ,ali 90-ih godina muzička industrija je u Argetinskom revolucioneru Che Guevari vidila dobre novce, te su se počele tiskati majce sa jednom od njegovih najpoznatijih slika, ta majca jee postala tako popularna da je Che kroz 90-e godine postao pop ikona, krajem 90-ih Che je postao normalna pojava tako se primjerice njegovo lice može vidit na reebok tenisicama i drugim ''izumima'' kapitalizma. Pitate se , zašto u svemu tome spominjem mlade ''komuniste'' reći ću vam zašto, oni su po uzoru na svoje rock idole sa 14, 15 godina po svom političkom uvjerenju postali extremni ljevičari, te bilo koga tko slučajno spominje nacional-socijalizam, patriotizam , ili bilo što što je obrnuto od komunizma proglašavaju fašistom, nacistom, ustašom itd. Šetaju gradom sa majcama na Pop-ikonu i s time žele iskazat da su komunisti. O socijalizmu i komunizmu znaju vrlo malo a često reću da ih politika ne znima ali da su ljevičari.
CHE GUEVARA- turning rebellion into money
Da se malo ljudima mozak razbistri mozak, mladi ljevičari podržavaju staljinovu diktaturu i sssr a mrze fašizam i nacizam. I kao, Staljin se borio na strani dobra a Hitler je ubivao ljude, nije bilo baš tako. Iz povijesti su svi učili o paktu nacističke njemačke i sssr-a.
I dakle sssr su dobročinitelji, borci protiv zla i spasitelji. A ne razmišljaju o tome koliko je hitler ubio ljudi dok je bio u paktu sa Rusijom a sssr nije makao ni prst, tek kad je hitler razbio pakt oni su krenili u ''obranu'' države i svijeta od nacista zločinaca.
Iako je II.svj. rat završio prije 61 godinu, teme su još vrlo aktivne , tako kada uhvatim više vremena nastavit ću o ovoj temi.
| rujan, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kritiziranje stanja u državi, gradu, političke teme, gospodarski problemi i još dosta toga.