frusciante

ČETVRTAK 25.5.
Znači krenuli smo tada ujutro u 9. Naša Ema je imala petnaesti rođendan....Pjevali smo joj iz sveg glasa....Putovali smo mi tako i putovali...Te smo negdje oko 17 sati došli u fajnl destinejšn...RIMINI...Prvo smo išli tamo do dvorane gdje je u tom trenutku bilo otvaranje samog natjecanja...Svjetskog...Da utvrdimo gradivo....I tako mi pogledasmo otvorenje...Kojih li je samo dobrih brejkera bilo...Kako li samo ti ljudi plešu...Huh...Nakon nekog vremena smo krenuli put traženja hotela....I nekako ga nađosmo...Njegovo ime bjaše Marco Polo...U sobi sam bila sa Nikom, Tanjom i Ilonom aka Šuli....Broj naše pozamašne sobe bijaše 508 na 5-om katu...Šuli uze bračni krevetac te mu se na njemu pridruži i Nika...Tanja je uzela gornji kat kreveta na kat, a ja više nisam mogla birat pa sam bila osuđena na malo skučeno mjsto zvano donji kat kreveta na kat...Isprva me bilo strah...Ali mi nije trebalo dugo da se priviknem na nešto takvo...Navečer su nam Roby aka predsjednik udruge i Tanja aka voditeljica...Nisu nam ništa...Uglavnom...Vodili su nas na večeru...Nije baš bila pohvalna ali glavno da se jelo...Onda je nekolicina nas pohrlila u napast kupovanja razglednica i telefonskih kartica da zovemo u tom trenutku važne nam ljude...Meni je to bila Antonija....Upućeni znaju zašto....Nakon iscrpnog pješaćenja čak 100 metara, vratili smo se u hotel...Htjeli smo se naspavati...To je bilo praktički nemoguće...Svi su bilo u nekoj vrsti depresije...Popularno u kurcu...E da...Evo i slike...Šuli dečku svome piše jednu od razglednica na mome mjestu spokojnog odmaranja (krevetu)...




PETAK 26.5.
E to je bio dan kada su naša pozamašna natjecanja započela...Probudili smo se negdje oko 7...Morali smo...Inače ja ne bi....Uglavnom...Krenusmo mi tako u pohod za osvajanje odličja....Prva na redu je bila Renata...Kada je bio red na njoj bio je i red na meni da ja izgubim svoj glasić....Mislim da je nas iz grupe bilo više strah dok smo čekali da nastupi u publici nego nju iza pozornice...Eto i nju su prozvali...Malo joj je falilo koreografije jer pjesma koju su joj stavili imala je malo brži ritam nego ona na koju je ona vježbala...Ali Renchy je takva osoba da se zna izvuči kada treba...Jebote kako li ja samo filozofiram...Uglavnom nama je ona bila super, a to što oni debili nisu mogli gledat u 8 ujutro nju kako božanstveno pleše ko ih jebe...Jebi ga Renchova nije prošla ali važno je da je ona još više zasjala u našim očima...Bar je u mojima,a ja još i leće nosim....Hehehe...Sljedeće na redu bile smo mi kao grupa sa koreografijom Wild Wild West aka kauboji...Dobro smo mi to odradile...Ipak smo sa tom koreografijom došle prve u europi...Sve u svemu u istoj toj kategoriji je bila i naša voditeljica sa svojom grupom...Nisu ni one bile loše...Tada mi nagovorismo da nas vode na nekakav ručak...Ovaj put šofer aka šole je bio tako dobar da nas je vodio gdje bi nam i mali prst na lijevoj nozi zaželio ići...Šole jedno veliko HVALA za sva 4 dana....Tako smo se mi fino najeli i odlučili otići pogledati nazad u dvoranu koja je bila pozamašno velika da li smo prošli sa kaubojima dalje u finale...i isto tako da li je starija grupa prošla sa svojom koreografijom....Kakav bi to Art Dance bio kad ne bi išao u finale?!?!!?!?!?!?! I tako puni sreće otiđosmo natrag u Marco Polo da se malo odmorimo...Jer smo morali nazad u dvoranu ubrzo...Naime Ema i ja smo morale svijetu predstaviti svoj duet...Na redu smo bile u 20 i 30 sahati...Spremišmo se mi...Cure iz grupe su već dugo bile u gledalištu u iščekivanju...Nas dvije smo probavale u dressing room-u...I zakasnile na onaj dio kad te prozivaju dai zađeš na pozornicu...Ali to nije bio kraj u zadnjem trenu mi smo se kao najveće zvjezde pojavile i stale između 2 para koja su došla na vrijeme...Sve mi je tako brzo prošlo...Cure kažu da smo bile ujednačene...Naravno ni jedna od njih se nije sjetila nas snimati svojim digitalnim uređajima od početka do kraja...Renchy ti si iznimka....Poslje nekog vremena smo saznale da smo 10. nema veze mi smo bile zadovoljne jer nismo bile zadnje,a i naš redni broj je bio 1137...Svi bivasmo happy kad je red došao na Šulia i Niku...Njih dvije su bile isto pozamašno dobre...Malo su se zapetljale u onu traku sa kojom su plesale ali sve u svemu bivaše dobre...I tako one dođoše 6...do sada najbolji rezultat kojeg je netko iz Art Dance-a na tom natjecanju osvojio....Svaka čast curke...Zguza e....To je bilo već negdje oko 22 i 30...Sada je bilo vrijeme da se počnemo spremati za finale....Tako mi svi otiđosmo u drssing room...Na šminkanje i sve te shitove koje ne volim kada su u pitanju nastupi...Bilo je negdje oko 1 ujutro kada se već svima počelo spavati a nama nije bilo ni n od nastupa još uvijek....Rosemarie aka Anina mama je cijelo vrijeme skakala oko nas da se moramo istezati i sve to...Da nije bilo nje vjerojatno bi sve do jedne tamo zaspale...Mislim da bi ja bila prva jer sam opet upala u onu fazu razmišljanja što mi i nije baš bilo pamettno u tom trenutku...Evo nekako je odšlo 20 do 2 u jutro i mi bivasmo na redu...Dale smo sve od sebe...Došle smo pete...Ja sam naravno opet bila zdovoljna...Grupa od naše voditeljice je bila mjesto iza nas...To nas je još više podiglo...Čuj bit bolji na svjetskom od grupe gdje ti vlastita trenerica pleše...Koliko se to puta godišnje događa...Samo jednom...Možda zato što je samo jedamput godišnje svjetsko natjecanje...Da bit će da je to...Vratismo se mi u hotel i negdje oko 4 zaspasmo...Naravno Tanja i ja smo po hotelu tražile moju akreditaciju.... Evo slika od priprema za silne nastupe toga dana....To je Renchova na šminkanju...




SUBOTA 27.5.
Evo i subote...Moju izgubljenu akreditaciju je našla Anina mama...Hvala Rosemarie....Uglavnom subota je bila dan za zajebanciju....Nekolicina njih je htjela u shopping a mi pametni smo htjeli u Mirabilandiu...To je neki zabavni park ako Gradaland, Europa park....Ekipa koja je htjela u shopping bivala je puštena negdje van Riminija da idu kupovati a mi smo se pobrinuli za sebe i dobru zabavu...A ne da hodam 6 sati po trgovinama....U Mirabilandii smo završile Ema, Šuli, Tanja, Renchova, Kamen aka mala Karmen, Alnea, Sanda, Saša aka Đurđica, Ana aka Chiara, Dunja, Petra...To bi bilo to....Bilo nam je predobro...Nema slika jer sam zaboravila sredstvo za slikanje u Marcu Polu....Nakon par sati gubljenja po Mirabilandii išli smo po ove koje su bile u shoppingu...Naravno mi smo nagovorili da nas se pusti koji sat švrljanja okolo po trgovinama...Tanja i ja smo se počele gubit i shvatile da mi zapravo više nemamo para...Potresene takvim iznanađenjem pognute glave smo se vratile na mjesto gdje je bio parkiran naš bus (Mercedes)....Vratili su nas u Rimini...Chiara, Đurđica, Tanja, Ema i ja smo se htjele ići kupati na drugu stranu Jadranskog mora...Propalo nam je i to kad smo shvatile da more uopćenije duboko...Ništa mi smo se izvaljale u pijesku, plesale manje više sve koreografije i bilo je baš fensi....Daaaa....Navečer smo opet uvatile neki đir po ne baš tako velikom gradu...Predsjednik udruge i voditeljica su bili tako pozamašni pa su kupili nešto alkohola...Tako smo se mi u nekim večernjim sati preselili na plažu i feštali...Ko se napio? Ko bi drugi nego Šuli i ja....E moj Šuli...Ja sam pala sa pedaline a imala sa empetri oko vrata...Naravno njega sam prvog spašavala...Tu je negdje došla i ponoć i zako smo čestitali maloj Karmen petnaesti rođendan...I moj buraz aka buro je imao rođendan...23....E kako vrijeme leti...Šuli i ja smo se još malo glupirali ali Šulija je uhvatila nekakva vrsta depresije pod utjecajem alkohola... Evo slika sa kupanja...Možete vidjeti Chiaru u daljini...




NEDJELJA 28.5.
Evo i nedjelje napokon...Ujutro su imali nastup naši iz Art Dance-a sa salsom...Bilo je nekih problemusa sa kategorijama...Ali se sve popravilo na vrijeme...Negdje oko 15 sahati je moja grupa imala još jedan nastup...E mi smo stvarno zabrijali sa kategorijom tako da nismo ni mogli dobit bolje od sedmog mjesta...Uglavnom kao šlag na kraju ču reći da je salsa osvojila prvo mjesto....Ja se ponosim a za druge neznam....Fabris, Rosemarie, Davor i Nataša svaka čast..Vi ste ponos našeg kluba....Ne dugo nakon proglašenja smo krenuli za Pulu...U prvih 5 sahati smo prešli čak 70 km....Koja zamamna brojka...Sve u svemu sad smo doma...I možemo se ponositi da smo jedini plesni studio koji može reći da je bio na svjetskom prvenstvu....

Puno pozdrava...

Frusciante aka MihUU