|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Samo u vašoj vlastitoj nutrini živi ona druga stvarnost za kojom čeznete.
Ja Vam ne mogu dati ništa što već ne postoji u Vama samima, ne mogu
Vas uvesti ni u koju drugu galeriju slika doli one u Vašoj duši.
counting from May 15
a maaaaajenaaaaa
wish i am a sister
5...4...3...2...1...0...
1. Angie - Rolling Stones
Angie, angie, when will those clouds all disappear?
Angie, angie, where will it lead us from here?
With no loving in our souls and no money in our coats
You cant say were satisfied
But angie, angie, you cant say we never tried
Angie, youre beautiful, but aint it time we said good-bye?
Angie, I still love you, remember all those nights we cried?
All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke
Let me whisper in your ear:
Angie, angie, where will it lead us from here?
Oh, angie, dont you weep, all your kisses still taste sweet
I hate that sadness in your eyes
But angie, angie, aint it time we said good-bye?
With no loving in our souls and no money in our coats
You cant say were satisfied
But angie, I still love you, baby
Evrywhere I look I see your eyes
There aint a woman that comes close to you
Come on baby, dry your eyes
But angie, angie, aint it good to be alive?
Angie, angie, they cant say we never tried
2. Infinite Dreams - Iron Maiden
Infinite dreams I can't deny them
Infinity is hard to comprehend
I couldn't hear those screams
Even in my wildest dreams
Suffocation waking in a sweat
Scared to fall asleep again
Incase the dream begins again
Someone chasing I cannot move
Standing rigid nightmare's statue
What a dream when will it end
And will I transcend?
Restless sleep the minds in turmoil
One nightmare ends another fertile
Getting to me so scared to sleep
But scared to wake now, in too deep
Even though its reached new heights
I rather like the restless nights
It makes me wonder it makes me think
There's more to this I'm on the brink
It's not the fear of what's beyond
It's just that I might not respond
I have an interest almost craving
But would I like to get too far in?
It can't be all coincidence
Too many things are evident
You tell me you're an unbeliever
Spiritualist? Well me I'm neither
But wouldn't you like to know
The truth
Of what's out there to have the proof
And find out just which side
You're on
Where would you end in Heaven or
In Hell?
Help me. Help me to find my true
Self without seeing the future
Save me, save me from torturing
Myself even within my dreams
There's got to be just more to it
Than this
Or tell me why do we exist
I'd like to think that when I die
I'd get a chance another time
And to return and live again
Reincarnate, play the game
Again and again and again
3. Jolene - The White Stripes
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you, please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him even because you can
Your beauty is beyond compare
With flaming locks of auburn hair
With ivory skin and eyes of emerald green
Your smile is like a breath of spring
Your voice is soft like summer rain
And I cannot compete with you, Jolene
He talks about you in his sleep
And there's nothing I can do to keep
From crying when he calls your name, Jolene
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you, please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him even because you can
Well, I can easily understand
How you could easily take my man
But you don't know what he means to me, Jolene
Well, you could have your choice of men
But I could never love again
He's the only one for me, Jolene
I had to have this talk with you
My happiness depends on you
And whatever you decide to do, Jolene
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you, please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him even though you can
blog designed by: gaduraa.blog.hr
Ne bih ti rekao ostani
Ne bih ni probao
Ne bih ti rekao volim te
Samo čuvaj se.
Master, Master, Where's the dreams that I've been after?
Master, Master, You promised only lies
Laughter, Laughter, All I hear and see is laughter
Laughter, Laughter, laughing at my cries
skoro pa nevidljivi...
NAPOMENA: nema veze s ß-om
Točno oko 11:30 ujutro je izišao iza kuće. Zatvorio je prozor novog mercedesa kojeg je prije 7 godina posudio od tipa kojeg sada izbjegava. Skinuo je sunčane naočale i obuo papuče, te odmjerio Mjesec i jednu jedinu zvijezdu na nebu, četvrtu slijeva od Mjeseca. Odlučio je da neće ništa odlučiti, bar za sad. Pitao se treba li se sada išta pitati, jer je zamijetio da u frižideru nema više mlijeka. Bilo je oko 11:46 kada je otišao u Zanussi kupiti novi frižider, jedan od onih koji imaju mlijeko u sebi. Kupio ga je te rekao da mu ga dostave doma. Zatim je otišao u kafić preko puta koji se zvao „Kafić preko puta Zanussija“ i naručio veliku vodu, bocu mineralne, jedan šećer i čašu makijata bez šećera. Kad je sve to pojeo, zapalio je Marlboro i tada su na njega nagrnuli policajci. Naime, nije znao da je zabranjeno zapaliti najveću svjetsku tvornicu duhana.
U zatvoru je doživio sve i svašta, dok ga nisu smjestili u umobolnicu jer je tvrdio da nije ništa doživio u zatvoru. Iz umobolnice je pobjegao tako što je pretukao čuvara i uzeo mu odjeću. Čuvara su ostavili u umobolnici jer je tvrdio da mu je jedan pacijent uzeo odjeću nakon što ga je pretukao.
E, onda je pobjegao iz umobolnice (glavni bezimeni junak, ne čuvar) i živio sretno i zadovoljno, u sreći i izobilju, sreći i zdravlju, jer je bio sretan zbog novonastale situacije. Naime, mljekar mu je svakodnevno tijekom ta 3 mjeseca donosio mlijeko pa ga je dotični sada imao masu.
Danas sam sanjao jedan čudan san.
Sanjao sam jednog anđela. Anđeo je imao krila, harfu i sve to. Dakle, full oprema.
Ispod anđela je bio pas. Mislim, pod nogama, ne točno ispod...
Ja sam stajao po strani i sve to gledao.
Mislio sam da je to anđelov pas.
Na kraju sam shvatio da to nije anđelov pas, nego je to anđeo čuvar psa.
Probudio sam se u 7 i 10. Odtad razmišljam o ovom snu i o njegovom značenju.
Jedino do čega sam uspio doći jest da pas bez anđela ne bi bio pas, kao što ni anđeo bez psa ne bi bio anđeo... ne u mom snu.
P.S. Zaljubio sam se. :D
P.P.S. Angie, hvala ti, iako ni ti ne znaš na čemu... Vidjet ću, možda ti kažem jednom...
I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks I cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, He's watching me
Guiding me through hard times
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
We shared dreams like all best friends
Blood brothers at the age of ten
We lived reckless, he paid the price
But why? Why did he have to die?
It still hurts me to this day
Am I selfish for feeling this way?
I know he's an angel now
Together we'll be someday
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Voljela ga je. Jako. Stalo joj je do njega na mnogo načina. Voli ga kao prijatelja, jer voli kad joj on govori neke stvari koje nikome drugom ne kaže. Kada idu doma skupa pa ju on zagrli i pila ju s tipanjima. Voli ga i kao dečka. Voli kad joj kaže da ju voli i da će ju uvijek voljeti. Zgodan je, drag, simpatičan, nasmijava ju i ona obožava dodir njegove ruke. Pogotovo na leđima. Kad joj on prolazi rukom priko leđa, a ona ga pogleda i kaže: "Nemoj!"... Tad on kaže: "Dobro, ako ti smeta..." i prekine to radit... Njen najčešći odgovor je: "Nisam rekla da mi smeta... Lipo je." On to više ne radi, bar ne iduće 2 sekunde...
Voli kad njih dvoje leže i pričaju o svemu i svačemu. Kad joj on govori kako se posvađao s nekim, te priča o svojim problemima. Voli kad joj kaže da obožava te zajedničke trenutke. kako ih je jedva dočekao, a ona mu na to kaže da ga voli beskrajno... Voli kad joj on predloži da pobjegnu negdje daleko...
Ona obožava kad se on naljuti na nju, pa mu se mora ispričavati i nagovarati ga da se okrene prema njemu... Voli kad joj kaže da je glupa, a onda mu ona kaže da ga voli. Čudan su par. Vole jedno drugo...
Jako dobri prijatelji, a to su postigli u jako kratkom vremenu. Ne dečko i cura. Ona je stalno okružena dečkima, ali se nada da joj on vjeruje. Čudno, želi njegovo povjerenje i vjeru da ga neće prevariti, a zapravo joj je to dopušteno, jer nisu vezani... Ali, ni ona ne zna zašto ne traži dečke, zašto ne nađe nekoga koga će zvati svojim? A mogla bi. Ona razmišlja već dugo o tome kamo njih dvoje idu. A ne idu nikamo. Tu su. Statiraju. Ali, ona ne voli mirovanje i zna da bi to prijateljstvo trebalo pretvoriti u prijateljstvo. A opet to ne radi. Ni sama ne zna zašto.
Ne zna što želi, ne zna što će učiniti, ali zna za koga to želi, i za koga će to učiniti. Za njega. Jer ga želi. Jako. I on tvrdi da želi nju. A opet se nemaju. Imaju se, i tako su blizu, al' opet se nemaju. Mijenjaju uloge. Ona odlazi polagano, ali on joj ne dopušta... Obrnuto...
Žalosno? Ne, uopće nije. Rekla mu je da je sretna što ga je upoznala, jer zna osobu koja ju tako ispunja, koja ju čini cijelom. O ne želi ga izgubiti. Nipošto. A opet se pita... Ona ne vjeruje u riječi, vjeruje u djela... To ju je naučio jedan jako dragi prijatelj...
Jedanput je rekla prijateljici kako je bacila oko na jednog zgodnog, smeđokosog tipa, te pokazala prijateljici o kome se radi... Ova se nasmijala i pitala što će napraviti... Zapamtila je kako je ova izravna s dečkima i kako ne vidi prepreke na putu do neke osobe. "A što ću?" - rekla je... Znala je da protiv srca ne može, a ono je darovano za vijeke vijekova... No refunds...
Inspiracija me puca tipa teže zadnja dva dana... Možda jer previše spavam. Prekjučer 7, a jučer 11 sati... Previše vrimena gubim na spavanje, ali dobijam zanimljive slike... Snovi su tako puno zanimljiviji od stvarnosti...
- I što ti sad očekuješ od mene? Kako da se postavim? Ti si trudna, on je otac, a mene nema u toj priči.
- Marko neće priznati dijete.
- I? Ja bi trebao? Znaš što? Gotovo je. (To nisam trebao reći) Odlazi iz moga života. (Nemoj) Nađi nekoga tko će te voljeti takvu kakva jesi. (Savršena)
- Ali, Marko...
- Nema ali. (ali, želim to jebeno ali) Evo, da ti bude lakše, ja odlazim.
Digao se i približio joj se.
- Nadam se da ćeš jednoga dana nekoga voljeti kao što tebe volim ja.
Poljubio ju je u čelo, a ona je briznula u plač.
- Marko, ne. Čekaj. Ne odlazi...
Njene riječi su se gubile...
Izišao je iz kafića bijesan.
Zašto se ovakva sranja uvijek meni događaju? O, Bože moj, zašto si se na me okomio... Prvo si mi uzeo oca, zatim sestru, a sad i ovo. Jesam li ja kriv? Ako jesam, daj mi znak što da uradim. Kretao se napamet, kretao se kao čovjek s usmjerenjem, čovjek s ciljem. Zastao je. Kamo ću ja? Pogledao je na sat. 09:48. Ta mu je informacija bila potpuno beskorisna. Nije ni znao zašto nosi taj prokleti sat. Bio je očev. Hmmm, možda ga baš zato i nosim. Skinuo ga je s ruke i bacio u more. Riješavao se svega što ga je činilo čovjekom.
Ne... Želim... Biti... Jebeni... - ČOVJEK!!!
Zadnju je riječ viknuo, pa ga je nekolicina ljudi koji su se nalazili u blizini čudno pogledala.
- Odlazim. Jebeno ću se svih riješiti, a i njima će biti lakše.
Prošetao je posljednji put rivom, te se popeo na bedeme. Promatrao je ocean. Nije ga ispunjao kao dotada. Osjećao je kako se nešto promjenilo. Sjeo je na bedeme. Čekao ju je. Želio ju je vidjeti još jednom. Nju. Osobu koju je najviše volio. Morao ju je vidjeti. Trebao ju je vidjeti.
Zašto se ovo događa? Sjećao se svojeg pitanja prije nepunih 15 minuta. Nije se više to pitao. Postale je nebitno zašto, bitno je da se događa. On je svoju ulogu odigrao. Odigrao ju je i predobro za svoj ukus. Ali, sad je gotovo. Kraj. Ipak, neće otići tiho. Završit će ju glasno, s odjekom...
Evo je! Savršenstvo. U njegovom umu ona je bila savršenstvo. Prošla je 10-ak metara od njega, lagano hodajući sa suzama u očima. Nije ga primjetila. Upijao je svaki njezin pokret jer je želio da mu to bude zadnja slika pred očima. Nakon što je otišla, nestala iza ugla i on ju više nije vidio, skupio je posljednje atome snage, obrisao suze i zakoračio.
Padao je kratko. Ali, sasvim dovoljno da mu se cijeli živor odvrti pred očima.Sranje - pomislio je, moj život je sranje. U tom trenutku je udario od pločnik. Imao je još jednu nanosekundu prije nego li su se sva svjetla ugasila. Greška. Nije vidio nju. Vidio je ono što nije htio. Završio je svoju životnu priču sa slikom koju nikako nije htio vidjeti, s nečim što je prezirao. Vidio je osobu koju je najviše mrzio...
Ivana je rodila. Tugovala je za Mateom, ali nakon što se prisilila završiti faks, zaposliti se i početi živjeti, udala se. Udala se za Matu, Mateovog prijatelja iz djetinjstva. Mate je prihvatio sina, dao mu prezime, te su živjeli (neću reći sretno) do kraja života. Voljeli su se, na svoj način. Ivana, Mate i mali Mateo...
napisat post. opet. po drugi puta. naime, već sam ga napisao. ali, komp se zaledio pri objavljivanju i ode... po ure u vitar...
uglavnom. osjećam se čudno. zbunjeno. previše. i neću sad pokušavat replicirat prošli post. idem ispočetka...
osjećam toliko toga, a ne mogu to podnijeti. ne želim mnogo toga. ne želim kraj. ne želim ići. mrzim rastanke. "ma, pusti to. ima još do toga." ima vraga crnoga... kreši je rođendan 23.12. ima do tada... aha, ima do tada, ali di ćemo bit idući rođendan njegov? to se nitko ne pita...
brine me to. taj faks. da li da upišem nešto što oduvijek želim, nešto što sanjam biti? iako je šansa za uspjeh u tom poslu 1:4? i ne znam hoće li me to ići... ili da upišem nešto što me isto zanima, ali nie moj san, nego nešto što sam stekao, tj. pokupio, putem... šansa za uspjeh u tom poslu je 50%. treba li slijediti snove ili razmišljati racionalno i upisati nešto poslije čega ti je egzistencija praktički osigurana (iako ništa nie sigurno)? zbunjuje me to...
zbunjuje me i ovaj prokleti (prokleto dobar) bryan adams iz zvučnika...
Please forgive me I know not what I do
Please forgive me I can't stop lovin' you
Don't deny me
This pain I'm going through
Please forgive me
If I need ya like I do
Please believe me
Every word I say is true
Please forgive me I can't stop loving you
Still feels like our best times are together
Feels like the first touch
ljubavni problemi su ono što me nekad mučilo... što je bilo uzrok svih problema... više nie tako... sad su to najmanji problemi... tako reći i nema ih... nešto novo i neisprobano... nešto što je lipo...
vidim koliko sam se promjenio. sjećam se nekog drugog mene koji je pizdio kad mu se prošli put zaledio komp pri pisanju posta, nekog mene koji je pizdio na mnogo toga. racionalno razmišljanje - jedno od mojih obilježja u zadnje vrijeme. samostalnost - jedno od mojih obilježja u zadnje vrijeme. tvrdoglavost - jedno od mojih obilježja. povlačenje - jedno od mojih obilježja u zadnje vrijeme.
smanjio sam broj ljudi s kojim pričam. i to za nekih 10 puta. ne znam zašto, zasićen san. ne želim ljude. zbunjuje me njihova prisutnost. čast iznimkama (moja seka, moja bolja polovica i On)... neznan zašto, al samo s njima iman volje pričat...
e, da još i ovo kažem kad već sam se raspisa... neku večer sam sanjao svoju dicu. nisam im vidio lica. sanjao sam i svoju ženu. ali ni njoj nisam vidio lice. ali, čuo sam im glasove. neke sam prepoznao. imali su glasove ljudi koje znam. bilo je lipo, iako je kratko trajalo. osjećao sam se posebno i toplo, kako dugo nisan... čudno? možda... u zadnje vrime puno razmišljam o vezama... i o tome kako će izgledat svi ovi parovi po završetku srednje škole... koja pisma mi upravo svira... slučajnost ili ne, prosudite sami... opet bryan adams...
To really love a woman
Let her hold you -
til ya know how she needs to be touched
You've gotta breathe her - really taste her
Til you can feel her in your blood
N' when you can see your unborn children in her eyes
Ya know ya really love a woman
Neki novi klinac? zbilja jesam. nadam se da jesam. neki novi jesam. a želim biti još uvijek klinac. bar još malo... još samo malo...
To jutro nije bilo kao druga jutra. Nije čuo cvrkut ptica kao inače i to ga je zbunilo. Umjesto toga, čuo je lagano rominjanje kiše i lupkanje po prozoru. Pogledao je kroz prozor i uzdahnuo. Kiša je opet padala, nebo je bilo jako tamno, sve kao da je nagovještavalo da će se nešto važno dogoditi.
Nabrzinu se otuširao, obukao i istrčao iz zgrade. Morao je stići na dogovor. Večer prije se dogovorio sa djevojkom da će se naći u dobro im poznatom kafiću na kavi, ali ovo jutro u 09:00, što je bilo ranije nego inače. Stigao je s par minuta zakašnjenja, ali je s olakšanjem ustanovio da ni ona još nije stigla. Pitao je konobara da li ju je vidio, na što je dobio negativan odgovor. Sjeo je i naručio kratku kavu, te je uzeo novine kako bi ih prelistao. Došla je s 10 minuta zakašnjenja, te sjela, bez isprike, bez riječi. To ga je začudilo. Digao je pogled i primjetio da je uplakana.
"Ljubavi, što je?" - upitao je.
U tom trenu konobar je došao, te ju spriječio u odgovoru. Naručila je makijato, ne dižući pogled s poda. Nije željela da ju konobar vidi uplakanu. Zapalila je cigaret i briznula u plač. Tješilo ju je što su uvijek sjedali u separe, te nij bilo ljudi oko njih.
- Draga, što ti je? Nemoj mi to radit. Reci što je.
- Ja... Ne znam kako da ti to kažem. Ja... Napravila sam glupost.
Bili su u vezi tek oko dva mjeseca. Prvo su započeli kao prijatelji. Zatim se to razvilo u nešto više. Ni sami nisu znali ni kako, ni kad, ali jedne večeri je jednostavno "nešto bilo u zraku" što ih je nagnalo da provedu tu noć zajedno. Jednostavno su spavali skupa. I još nekoliko noći, on je dolazio prespavati kod nje. Samo su ležali po nekoliko sati ili čitavu noć i pričali, povjeravali se jedno drugome. Spavali su puno puta, ali bez seksa. Voljeli su se. Jako. Ali, nisu, kao njihovi poznanici, smatrali da je seks pokazatelj koliko nekoga voliš. Imali su iskustva iz prijašnjih veza, ali jednostavno, nekako... Nije im bilo do toga. Ne još.
- Kakvu glupost? - prozborio je nakon što mu je mali milijun scena proletio kroz glavu.
- Ne znam kako da ti to kažem. Ja...
Opet ju je prekinuo konobar. Donio joj je makijato i račun i otišao. Nastavila je...
- Volim te. Nadam se da to znaš. Obožavam te.
- Znam, ljubavi. Svjestan sam toga. Reci što je.
Već ga je ta situacija polaganao ljutila. Ubijalo ga je u pojam što ne zna o čemu se radi.
- Sjećaš se one večeri kad smo se posvađali? Večeri nakon mog rođenadana?
- Naravno.
Morao se sjećati, sve i da nije htio. Pa bilo je to prije nepunih mjesec dana. Njihova prva svađa.
- E, te večeri sam bila jako ljuta. Napravila sam nešto grozno. Ne znam zašto ti nisam odmah rekla. Htjela sam, ali me Petra nagovorila da ti ne kažem. Vjerovala sam starijoj sestri. Nisam ti rekla. Onda, svakoga dana u školi sam ti to htjela reći, ali ne znam zašto nisam. Jako zrelo od mene, nema što. 18 godina, a zavraga su mi te godine, kad i dalje radim sranja. Znala sam da ću te povrijediti. Znala sam to. Uvijek to napravim. Kako živciram sama seb...
- Hej... Hej... Smiri se. Kao prvo, udahni duboko. Kao drugo, dođi ovamo.
Zagrlio ju je. Jako. Zbunilo ju je to.
Nije to smio napraviti. Ne. Zašto je tako prokleto dobar prema meni? Zašto, kad sam takva kuja?
- Prekidamo. Gotovo je.
- Opa. To je malo izneneda. Zar me nisi voljela prije nepunih 2 minute?
- Jesam. I da. I dalje te volim. To je nepromjenjivo. Zato i prekidam s tobom. Ne zaslužujem te. Ne nakon ovoga što sam učinila. Iznevjerila sam te. I tebe, i sebe, i nas, i našu ljubav, sve sam upropastila.
- Reci mi. Ja ću odlučiti jesi li me iznevjerila ili ne.
- E, slušaj. Tu večer sam izišla vani. S Petrom. Izišle smo kako bi ona našla nekog "one-night stand" tipa. Na njena nagovaranja, pristala sam ju pratiti. U gradu smo vidjele Marka, mog bivšeg. Znaš ga.
- Da... Znam ga...
Ovo je izgovorio kroz zube jer ga nije volio. Pratila ga je reputacija nasilnika nad ženama, a Ivana mu je to potvrdila. Nakon što su prohodali, morala ga je nekoliko puta spriječavati kako ne bi nasrnuo na njega.
- Mateo, jesi tu? Hej...
- Da, ljubavi, tu sam.
Shvatio je da je odlutao u mislima.
- Nastavi. Molim te.
Nastavila je pričati nakon što je iz crne kožne torbice, koju joj je on kupio za rođendan, izvadila maramice kako bi obrisala suze.
Nešto je prejebeno ozbiljno. Nije me pitala da li joj se maskara razmazala. Na to uvijek pazi. Ajme, Bože, što li je samo...
- E, vidjele smo njega i njegovog rođaka. Bili su u istom kafiću gdje i mi. Javio mi se i otišla sam ga pozdraviti. Petri se svidio njegov rođak te smo sjele i počele pričati. Nakon par pića Petra i Josip (tako mu se zvao rođak) su otišli, dok smo Marko i ja ostali ispijati pića... Nakon još nekoliko rudi, ponudio se da me odveze kući. Pristala sam.
Progutao je knedlu. Pretpostavio je što se dogodilo, ali nije joj htio pokazati da sumnja. Pustio ju je da nastavi.
- Tijekom vožnje sam zaspala u autu. Dovezao me do kuće, iznio iz auta te unio u stan. Ključ je izvadio iz mog džepa. Polegao me na krevet i... Počeo me ljubiti.
Presjeklo ga je. Naglo je ustao i uhvatio se za glavu. Znao je! Znao je da je to učinio! Ali, odlučio je sve saslušati, do kraja. Pa što bude, bude. Sjeo je.
- Ivana, nastavi, molim te.
- Probudila sam se i rekla mu da prestane. Nije prestao. Nakon nekoliko poljubaca, počela sam mu uzvraćivati. I tako, jedno je vodilo ka drugome... i...
- Spavala si s njim?!? Nakon svega što ti je učinio, opet si spavala s njim?!? Ne mogu vjerovat...
- Oprosti. Neću govoriti da sam bila ljuta ili pijana, znam da to nisam smjela napravit. Znam to.
- Ako ništa, bar sad vidim koliko ti je zapravo stalo do mene.
- Ali, jest. Stalo mi je.
- Da, vidim kako jest.
Muk. Tišina. Mrtvačka tišina.
- Oprosti. Vidim da ti je stalo jer si mi to rekla. Da ti nije stalo, izmislila bi nešto i prekinula samnom.
- Ali, ljubavi, nije to najgore. Nisam zbog toga prekinula s tobom. Ima jedna velika stvar...
Opet je briznula u plač. Nije to mogao podnijeti. Pucao je po šavovima.
- Reci. Ne jebi me više u mozak, nego mi samo reci. Molim te, ljubavi, reci mi...
- Trudna sam.
Paf. Odsjekle su mu se noge. Nije mogao vjerovati svojim ušima. Sve oko njega je nestalo. Vidio je samo njene usne kako se izvijaju u dvije riječi... "Trudna sam..." "Trudna sam..." "Trudna sam..." "Trudna sam..." ...
ima balašević jednu pjesmu "Život je more"
evo moje prerade - "Život je bol"
Život je bol, magla gusta,
U kojoj mnogi se gube.
Moje srce je masa pusta,
I uvijek pokaže zube.
Lomi me tuga, u mozak jebe:
opet je došlo moje vrijeme.
Opet ću da ne mislim na sebe,
I stvorim si jebene probleme.
U samotne noći plaše me misli
o ljubavi.
Istine zamotane u laži, al ne u snu.
Guše me i oduzimaju dah,
Sve više volim, al vidim na mah
i sve su jače ruke sto me guraju ka dnu.
Možda će žena, anđeo pravi,
koja me trese i doziva, kojoj srce zebe,
biti uz mene i pustit kaos u mojoj glavi,
da se smiri sam od sebe...
Život je bol...
Život je bol...
Život je bol...
nitko nezna
nitko nemože znati
dok to ne proba
nemoguće je zamišljati taj osjećaj
jer je poseban, unikatan
bol je dio njega
patnja je dio njega
sreća je dio njega
ljubav je dio njega
ljubomora je dio njega
zbunjenost je dio njega
želja je dio njega
strah je dio njega...
bijes je dio njega....
čudan je to osjećaj...
se nešto događa.
povrijedit će me.
osjećam to.
znam to.
Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro što kiša rominja
to nisu suze na mom licu
1688
22792
271092
31594
5895
2003.
231205
1606
141006
"Što je bilo, bilo je"
prošlost nas oblikuje.
čini nas takvima kakvi jesmo.
priprema nas za budućnost.
znači, takvi smo kakvi jesmo.
ne možemo promijeniti prošlost.
zašto onda žalimo za nekim stvarima?
zašto nam je žao što je došlo do domovinskog rata ako to ne možemo promjeniti?
zašto smo sretni zato što smo upisali ovu srednju ako to ne možemo promjeniti?
pamtimo neke datume jer su se važne stvari dogodile, al zašto smo sretni zbog nekih rođendana unatoč tome što su prošli?
i zašto smo sretni zbog nekih svojih postupaka koji su uzrokovali razdor?
Udara šakom po stolu i staklo puca.
Šareni komadići se razlijeću po sobi.
On je primoran skupiti svu snagu
I početi ih skupljati...
Ne zato što želi,
Ne zato što mu smetaju,
Nego zato što mu je naređeno.
Skupio je gotov sve.
Oni ga zadovoljno gledaju i smiju se.
On im prilazi sa krvavim šakama punim stakla
I baca im sve to u lice.
Čude se njegovoj neposlušnosti
I prijete mu,
Ali on je već na odlasku, u mislima je daleko,
Ne čuje ih jer ih i ne sluša...
Nakon dugo vremena nabacuje osmjeh na lice,
Briše krvave ruke od bijeli ručnik kojeg sprema.
Sprema sve uspomene, dobre i loše,
Sprema se za odlazak u svijet i novi početak,
njegov početak...
ljubav je čudna.
angie, mrzim te.
hvala što si me slušala.
veki, ti si samo glup. :D
mrzim se.
mrzim ju.
mrzim se.
volim ju.
jako.
angie, zajebava san se.
znaš da te volim.
