Agroglas poljoprivredni savjetnik
21.12.2007., petak
(NE)UREDNA KULTIVACIJA - Bačen novac
|
Na SAPARDU smo vidjeli koliko je programa došlo pravim poljoprivrednicima. S birokracijom i administracijom borile su se samo veće tvrtke. Tu i tamo uguralo se neko veće obiteljsko gospodarstvo. No, s tim papirima mogu se i nositi administracije jedne Fragarie, Gavrilovića, Žita, Paška sirana, Irida i druge tvrtke. Pa zamislite da seljak zbog čekanja u redu u nekoj agenciji ili banci ne stigne na večernju mužnju, ili ne poore zemljište jer je baš tada u gradu skupljao tone papira. Planira se preseljenje pogona splitske mljekare Mils u Sinj, sužavanje proizvodnje, direktorica je zabranila sindikalne aktivnosti u tvornici, a navodno se spremaju i otkazi. Broj kooperanata - mljekara u samo godinu dana s 1000 je pao na 300, a isplate za mlijeko kasne im i po godinu dana. To je prava hrvatska priča. A ne ono o broju novootvorenih farmi. Ne možemo zaobići ni činjenicu da su te farme nastale i da danas rade i proizvode. Ali ono što nas smeta je zasigurno činjenica da nam čvrsto tlo izmiče ispod nogu. A to su ovom slučaju prerađivački pogoni. Mljekare su pravi stimulatori proizvodnje, organizatori kooperacije, transferi tehnologijije, ali i sigurnost za čitava sela. Kada se dogodi ovo što se radi trenutno s Milsom, pa nešto prije sa Zdenkom, te primjerice Slavijom iz Starog Petrovog sela onda je to tragedija. Tu ima prostora i za lov u mutnom, i za nezakonite radnje, ali i one zakonite, ali nemoralne. Ta će mljekara s odličnim programom i fantastičnim tržištem, posebice u ljetnim turističkim mjesecima pripasti svima, samo ne seljacima. A i radnici i seljaci mogli imati pravo barem na prvi pokušaj. Turizam doslovce guta sireve, vrhnje i druge proizvode. Svojevremeno je uvažano ukrajinsko i mađarsko mlijeko u prahu, u jednoj slavonskoj mljekari punjeno s dravskom vodom i pakirano u MILS trajno mlijeko i prodavano kao mlijeko s pašnjaka dalmatinske zagore turistima. I očito je tu bilo novca i zarade za sve, osim za radnike i kooperante te mljekare. Zaradili su uvoznici, lobisti, trgovci pa i mljekara u Slavoniji koja je u njemačkom vlasništvu. A seljacima, odnosno kooperantima u okolici Sinja, Drniša, Knina i drugih krajeva ostali dugovi i obećanja. I tko će sada na kraju dobiti pogon, tržište i turiste nije važno. Važno je da seljak neće. Onaj koji ima 50 ili 100 krava uvijek će nekome trebati. Ali kome trebaju oni mali obični kooperanti. Kao ne trebaju, ali kada treba platiti dug onda je to veliki dug. Valjda je onda u pitanju i neka zanimljiva količina. Tko je sad tu lud. Ako imamo farmu s 500 krava na kojoj radi 70 ljudi, zašto ne bi imali i njih 70 po 7,14 krava koliko ispadne kada se taj broj krava podijeli s brojem ljudi na takvoj farmi. Normalno, to bi im bio dopunski posao, ali bi sačuvali obitelji, sela, tradiciju i cijela područja. No, politika kaže da mogu samo velike, pa sada svi trube u tu diplu i prave od sebe budale. Pa tih 70 radnika i ovako moraju kod kuće još imati povrtnjak, neki voćnjak ili vinograd kako bi preživjeli. Pa ne misli valjda netko da obiteljski čovjek može živjeti od 2.480 kuna prosječne plaće na takvoj farmi. Svakako mu je ta farma dodatni posao. U Županiji, koja od MILS-a potražuje više od 10 milijuna kuna, ogorčeni su što ih većinski vlasnik, varaždinska FIMA, ignorira i dokapitalizacijom pokušava osigurati pravo na donošenje strateških odluka, bez glasa malih dioničara. Sindikati i mali dioničari protiv FIME su podnijeli i kaznene prijave USKOK-u. Od toga će biti posla samo za medije i novinare. Na kraju će biti po starom. Kao, vlasnik će odlučiti. Hrvatska udruga sindikata je poručila kako radnici od vlasnika traže da im garantira očuvanje djelatnosti, postojeći asortiman i sačuvanje postojećeg broja radnih mjesta. Ajde, barem nešto. No, mlijeka nema više iz domaćih štala. Broj kooperanata je minimalan. Oni koji su rasprodali krave, nazad baš i ne mogu tako lako, a oni koji su prešli drugoj mljekari također neće nazad. Župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader tvrdi kako Županija ne želi upravljati mljekarom, već žele zaštititi mljekarstvo u Splitu i Dalmaciji. "Fima je ovim samo pokazala da je njihov jedini interes zemljište i trgovina sa zemljištem, što je nekorektno i nepošteno", dodao je. I tu je sve jasno. Pa strancima će samo to i trebati. Hrvatska zemlja. I s pravom treba ustrajati na svemu što se traži u pogledu zemlje. A moratorij na prodaju zemlje samo je dio onoga što treba napraviti da sačuvamo selo i zemlju. Prodaja uspješnih hrvatskih tvrtki strancima oduvijek je bila sol na ranu nacionalnog ponosa. A sudeći prema iskustvu Bugarske, Rumunjske i Češke, prava i masovna preuzimanja hrvatskih tvrtki tek nas očekuju - nakon ulaska u Europsku uniju. Dosad najveće preuzimanje u Hrvatskoj - prodaja Plive američkom Barru - stajalo je nevjerojatnih 15 milijardi kuna. No analize pokazuju da je to tek sitniš u odnosu na ono što nas očekuje u budućnosti. Stranci zasad promatraju okrupnjavanje hrvatskih tvrtki. U posljednjih sedam godina domaći su poduzetnici u regiji kupili 48 tvrtki. Vrijednost tih poslova je 600 milijuna eura, znatno niže od rezultata srpskih ili slovenskih poduzetnika, koji su uložili gotovo milijardu eura. Uspije li Agrokor u preuzimanju dijela turskog trgovinskog lanca, bit će to najveće preuzimanje u povijesti regije. Strani kupci zasad najviše kupuju bugarske, rumunjske, poljske i češke tvrtke. U Bugarskoj su od 2000. preuzeli 161 tvrtku za ukupno 8 milijardi eura. Slijedi Hrvatska, gdje su preuzimanja dosegnula 6 i pol milijardi eura, a potom Srbija i dosta zatvorena Slovenija. Pravi "šoping" po Hrvatskoj počet će nakon ulaska u Uniju. Procjene su da će na budućem zajedničkom tržištu većinu grana predstavljati tek dvije do tri tvrtke. Sada nam se postavlja pitanje samo po sebi što ćemo uspjeti zadržati. Već sada nam ne daju ni da zaštitimo naše ribolovne vode. Unija nema pravne osnove da zabrani proglašenje pojasa, poručuju i hrvatski gospodarstvenici. Štoviše, Italiji i Sloveniji treba ispostaviti račun za odštetu. Kao kompromisno rješenje predlažu naplaćivanje koncesije. Procjenjuje se, naime, da Talijani i Slovenci u našem moru svake godine izlove ribu u vrijednosti oko 300 milijuna eura. Brojni napori hrvatske Vlade na osposobljavanju hrvatskog ribarstva da bude konkurentno talijanskom ribarstvu te da se formira flota koja će se ravnopravno nositi s jačom talijanskom flotom u prostoru ZERP-a bit će upropašteni. Doslovce bačen novac. Hrvatskim ribarima trebaju te dvije tri godine do ulaska u EU kako bi bili ravnopravni te u takvoj situaciji ne mogu dopustiti da se unutar ZERP-a dogodi ono što se dogodilo u području ZERP-a s talijanske strane, a to je kompletna devastacija mora. Nezadovoljni državnom pomoći, neki poljoprivrednici okrenuli su se novcu Europske unije. Tako su sredstva iz fonda Sapard, namijenjena razvoju poljoprivrede, gotovo u cijelosti iskorištena onima koji su bili brzi. Mnogi se već pripremaju za Ipard, novi fond, koji će poljoprivrednicima do 2011. omogućiti 100 milijuna eura. Poljoprivrednici se na natječaje fonda Ipard mogu javljati neograničeno. A uz dosadašnje projekte, proširit će se i na ulaganja u maslinarstvo i vinarstvo. Do 2011. hrvatski poljoprivrednici iz Ipard fonda dobivati će 25 milijuna eura na godinu. Jedan od osnovnih uvjeta za dobivanje novca je legalno poslovanje i nezaduženost. Kako to lijepo zvuči. A kako doći do tih novaca. Pa na SAPARDU smo vidjeli koliko je programa došlo pravim poljoprivrednicima. S birokracijom i administracijom borile su samo veće tvrtke. Tu i tamo uguralo se neko veće obiteljsko gospodarstvo. No, s tim papirima mogu se i nositi administracije jedne Fragarie, Gavrilovića, Žita, Paška sirana, Irida i druge tvrtke. Pa zamislite da seljak zbog čekanja u redu u nekoj agenciji ili banci ne stigne na večernju mužnju, ili ne poore zemljište jer je baš tada bio u gradu skupljao tone papira. |
- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Srpanj 2008 (5) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (13) Travanj 2008 (3) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (10) Prosinac 2007 (5) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA 1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282 2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu 3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik 4. Pčela, mjesečnik za pčelare 5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda 6. Moj pas, časopis za kinologiju 7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo 8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo 9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||