agregat_st
27.02.2007., utorak
ŠTA JE ULTRAS
|
Što je ultras? Ultras nema ime , samo dobri prijatelji ga poznaju. Ultras nema lice, mnogo puta mu kapuljača pokriva glavu, šal usta. Ultras se ne oblači poput ostalih, ne prati modu, ne voli novitete. Kad šeta ulicom, iako nema obilježja svoje ekipe, on je prepoznatljiv. Ultras napada ako je napadnut, pomaže kad je to potrebno, ne prestaje biti ultras čim skine šal i vrati se kući, već se bori 7 dana tjedno. Iskusni ultras daje primjer mlađem, mlađi ima respekt prema starijem. Mladi ultras je ponosan dok stoji pored iskusnijeg, uči od kritika starijeg i pocrveni kad mu ovaj pruži ruku. Kad obični ljudi gledaju ultras-a, oni ga ne razumju, a on ne želi biti razumljiv, ne želi objašnjavati svoje ideale. Svaki ultras je različit: postoje oni koji nose obiljžja grupe ili kluba i oni koji nikad u životu nisu imali tako nešto; postoje oni koji se kreću samo sa svojom grupom i oni koji su individualci i koji su sami svoja grupa. Ultrasi su različiti, ali ih spaja ljubav prema svom klubu, upornost u ostajanju 90 min na nogama po kiši ili na hladnoći, spaja ih toplina koja ih grije dok pjevaju iz sveg glasa, dok spavaju u polu-pijanom stanju u vlaku koji ih vodi sa gostovanja, spaja ih korteo kroz centar gostujućeg grada, spaja ih jedan sendvič koji će podijeliti njih četvero poslije mnogo sati gladi, spaja ih jedna podijeljena cigareta, spaja ih ona svađa oko rezervne navale koja je promašila odlučujući penal, spaja ih jedan pogled, jedan ideal, jedan jedini mentalitet. Sve stvari koje nas međusobno spajaju, u isto vrijeme nas odvajaju od ostalog svijeta: od zabrinutih roditelja, od zaprepaštenih rođaka, od uplašenih školskih ili poslovnih kolega, i od netolerantnih profesora ili šefa. Ultras je izlazak, iznenađenje koje ti ukrade osmijeh kad shvatiš da si se izvukao za dlaku. Ultras je i ruka koja te uvlači u vlak koji već kreće. Ultras nije vandalizam ili nasilje bez razloga, on je uporna obrana jednog načina života, koji je pao u krizu zbog socijalnih problema, zbog glupe televizije, zbog diskoteka koje privlače sve više mladih, ali najviše zbog NEOPRAVDANE REPRESIJE. Biti ultras je sve ovo i mnogo više, emocije i strast koje se ne mogu objasniti riječima ljudima koji to ne žele shvatit, i koji bi svakako rađe jednostavno okrenuli glavu i nastavili živjeti iza jednog stakla, ljudi koji ne bi nikad imali muda razbiti isto staklo i ući u naš svijet! Ovo nije moj tekst.......niti neznan autora, al je toliko genijalno da san mora stavit na blog......nadan se da ne kršin autorska prava.. |
- 22:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||