agregat_st
21.02.2007., srijeda
UDRI MUJO PO KNJIZI
|
Evo ja ka pravi prijatelj, i dobar slušaoc, iman tu odgovornost da smirin ove moje prijatelje koji su se vinčali sa knjigon!!! Ljudi mi se tuže da in je pun kurac više te knjige koja in crpi zadnji atom snage, nemoćni su jadni, ali jebiga obećali su se na vjernost, u dobru i u zlu, dok ih 'život' ne rastavi!! Neki su ćak tili i pobić od toga svega, pratit moje poteze, al ipak san ja poseban, e , hehe, nema toga ljudi moji....guraj naprid, nema straja, glavno da znate put kojim idete, bez prečaca, hrabro i jako!!! Dobro neki od njih stvarno pretjeruju, nedaju blizu te proklete stvari, čuvaju je ka majka dite, znate ono kad odeš na kavu i neko ti trubi o nekoj lekciji koju nekuži, ili nezna rješit zadatak.... He he he, došlo je i do toga da su neki ćak i sanjali rješenje zadatka, koji se na kraju pokaza toćnim!! Ludo, zar ne!!! Ja uvik kažen, vrime će pokazat svoje, dat konačni rezultat, ljudi moji nije van uzalud, marširajte ka pobijedi, uklizujte visoko sa dvi noge ako triba, al nedajte protivniku da se razmaše, al isto umjereno i konstantno.... Eto prijatelji moji držite se još malo, ofanziva i samo ofanziva........ja san uz vas Čitaj knjigu, a znaj praksu........tako triba |
- 23:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (1) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
mjuza, život, izlasci, familija, posal,kolege, pasi, macke, tvorovi......sve to citajte u promisljanima jednog splice
POEZIJA BY: TORCA_GIRL
PREMA USTIMA VIJETRA Posvuda oko sebe vidim tvoju modrinu i tvoje ruke od prozirnog kamena kako vješto bacaju sidra, otpalo lišće i drhtave strijele prema ustima vjetra. Na pješčanim plažama tvojih veselih očiju postoji jedno prostrano mjesto na kojem se zrcali svjetlost zemlje kroz krikove galebova spavača. U ovom času mislim na tebe i Nerudin rupičasti koralj potopljena vremena. Iz jasnog izvora u duboku sjenu neprimjetno se život prelijeva. USPOMENE Možda se sjećaš mene. U tihom zelenilu njiva. U mirisu sanjivih trava. U pjesmi plavičastih vinograda. U sakrivenoj žudnji rijeke. Možda me snivaš. S bijelim cvijetom u kosi. Možda ti mjesečina večeras šapuće. Na srebrnom zastoru mora. I na uzglavlju sjaje rasute zvijezde. Možda se sjećaš mene. I šutiš kad naviru uspomene. PRETHODNICA TUGE Nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga osmijeha. kao prethodnica nadolazeće tuge, kao suha grančica usamljenog oraha, trag požutjelog lišća na ulici. nešto se zauvijek odlomilo iz tvoga srca. onoga trenutka kad si otrgnuo tek procvale ruže u mojim očima. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||