Zahvaljujem svima koji hodaju uz mene
dok se u polusjeni rađaju postovi
između uzdaha i hrabrosti,
poput trave što pamti korak
hvala ako mi vjerujete
i kad je tipkovnica nalik vodi,
a riječi tek slutnja na površini.
hvala onima koji znaju slušati tišinu,
koji ostaju dok se glas traži,
i ne požuruje svjetlo.
hvala riječima koje mi dolaze
kao ptice bez imena,
što me uče povjerenju,
i ranama koje se,
bez obrane, pretvaraju u stih.
postovi pripadaju svima
onima u njima prepoznaju vlastitu sjenu,
i onima koji će ih ponijeti sa sobom,
nenametljivo,
kao što se nosi tišina nakon kiše.
19.02.2026., četvrtak
Doviđenja
Ja neću reći adio
reći ću doviđenja
na nekim drugim mjestima
sa dragim ljudima...
želim da vas putovi životni
dovedu pod zidine moga grada
zastanite na dan 21.ožujka 2026.godine
navratite u Malo kazalište (teatrino)
u Starom gradu u 18 sati
na glazbeno pjesničku večer povodom
svjetskog Dana poezije
ja bit ću tamo...
hajde, dođite...
pred svima ću vas zagrliti
i ispričati im zašto ste moji...