Jutrenje duše

....pusti moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju ti srce tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života koju pohodim. fotka: moja..

- 08:22 -

Komentari (6) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.