Moje jutro

Ne znam sebe razliti u bojama i stihu kad to netko poželi, kad mi kaže: piši mi pjesmu.... zanijeme sva čula, a ja ostanem ukopana, sidrena i zaključana u sebi izgubim slobodu i tlo pod nogama postoje oni samo moji trenuci, samo moja sloboda samo moja skladnost, liričnost, romantika s prizvukom jutarnje čežnje nema ljepšeg trenutka od tamne noći koja prelazi u svjetlost dana.... tada, ja, slobodna i sama pustim slobodi na volju i živim svoj san... riječi u slapu poteku duša punim plućima diše a srce.....eh to srce njega da mi nema ja nikada ne bih imala riječi za početak nove pjesme.... *** Moje jutro, predah na dlanovima pospanosti svoje snove zori. riječi polako se bude, skidaju sa sebe odjeću noći, čežnja se rađa za poljupcem sunca, i želja misli da mu se u zagrljaj bace.... zavjesa lebdi, u kutak srca, sunce viri svjetlo i sjenka tajanstveno plešu vrijeme se neumorno vrti u čekanju je zaustavljena neispričana priča spoznajom zlatne svjetlosti života do iskrenja zvijezda. slika: net planeta

- 08:00 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.