Oprosti...

...pred tišinom na koljena sam pala, po svim šavovima pukla obgrlila me šutnja, ona sve zna grudi su kamen, krivnja, hladna, teška, bezimena, ruke prazne, drhte, svaka linija pamti grijeh izgovaram ime koje boli, kao da time prizivam bijeg.... ti oproštaj moliš... ne glasno, već duboko, iz dna kostiju, tamo su sve laži korijenje pustile dok istina strpljivo čeka svoju sudbinu... znaš da te ne razumiju, ti i ne tražiš to ne mogu se tek tako lako tragovi sna izbrisati srce neka ti oprosti, jer si slaba bila kad si jaka trebala biti.... ako ti je suza pala pusti je, neka ti umiva lice ona ispire ono što boli, ne optužujući te želim ti pokazati put bez tame samo neka započne riječima "oprosti, žao mi je..." znaj, oproštaj nije z a b o r a v, već je hrabrost da živjeti možeš dalje...... slika: net planeta

- 11:01 -

Komentari (8) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.