|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
29.08.2024., četvrtak
Tko
...nekad sam vezak vezla
sada vezem tanan stih....
U rečenici svitanja
samo predikat se čita, subjekt je skriven da disanje lakše bude
glagolska vremena trenutno stanje znaju
sva ostala davno su zakopana
epitetima tuga ukrašena, metaforama bol ublažena
za vrisak duše vokativ nedostatan, uzdah lijek za rane duboke
ožiljci reski uskličnici, kapilarama teku bezimeni
ostaje melem stih, bijelo jedro na pučini
krila tugom slomljena
katakombe nemira ponori htijenja
zrakom sunca umiveni rosom dojeni
mrvica osmijeha, kapljica veselja
tona čežnje i nadanja, ufanja i vjerovanja
dovoljna su snaga za korak u novi dan
...Tko to
rastavlja
njezine obale
upletene
u
probuđeno svitanje
milovane
u
ispisanim pjesmama
na poljanama
suncokreta
u buketima
sunčanih jutara
tko to dane razbija
ispjevane
u
plavetnim sonatama
u
jeseni šarenoj
kad duša
gazi
bosonoga
tko
rime ušutkava
tko u san skriva
njezina ranjena krila...
fotka: moj komadić raja
|
- 09:55 -
Komentari (8) -
|
|
