Tko

...nekad sam vezak vezla sada vezem tanan stih.... U rečenici svitanja samo predikat se čita, subjekt je skriven da disanje lakše bude glagolska vremena trenutno stanje znaju sva ostala davno su zakopana epitetima tuga ukrašena, metaforama bol ublažena za vrisak duše vokativ nedostatan, uzdah lijek za rane duboke ožiljci reski uskličnici, kapilarama teku bezimeni ostaje melem stih, bijelo jedro na pučini krila tugom slomljena katakombe nemira ponori htijenja zrakom sunca umiveni rosom dojeni mrvica osmijeha, kapljica veselja tona čežnje i nadanja, ufanja i vjerovanja dovoljna su snaga za korak u novi dan ...Tko to rastavlja njezine obale upletene u probuđeno svitanje milovane u ispisanim pjesmama na poljanama suncokreta u buketima sunčanih jutara tko to dane razbija ispjevane u plavetnim sonatama u jeseni šarenoj kad duša gazi bosonoga tko rime ušutkava tko u san skriva njezina ranjena krila... fotka: moj komadić raja

- 09:55 -

Komentari (8) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.