|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
30.05.2024., četvrtak
Ne daj se, moja ganeracijo
Neke stvari jednostavno ne zaboravljam
o njima i ne pričam
one su tu, provlače se kroz nabore duše i tu ostaju
ne događaju se slučajno, nepredvidive su i utječu na mene,
modificiraju perspektive, čini mi se da postaju navika.
Nisu to nježne ružine latice
to su nevidljive igle
bodu, grebu, režu,
produbljuju ožiljke od svega što je bilo,
mijenjajući me zauvijek.
S vremena na vrijeme u pomoć mi dolazi Vrijeme
ono ne želi ništa mijenjati,
ono iz rane poneku iglu izvadi,
prisiljavam se pred svijetom
i dalje pokazivati
onu nesavršenu radost
koja se iza zatvorenih
vrata pretvara u bol.
***
Riječi unutar škrinje sjećanja,
isprepletene u prstima,
nit misli ispod kože,
zajednička mladost zarobljena između redova,
riječi, note intonirane, poput milovanja,
i goruće potrebe da se susret zrcali u osmijehu
kad pitanje zatitra: gdje si mi generacijo
odgovor izvire iz svakog otkucaja srca...
oči te traže generacijo, ruke i dalje olovkom klize,
sve je sklupčano, skutreno, skraćeno u riječima
ne daj se, moja generacijo!
fotka: moja
|
- 17:19 -
Komentari (6) -
|
|
