Zanimljiva tema u anketi…baš po guštu
nikad nisam razmišljala što bih i kako blogirala
da mi je uskraćena mogućnost ubacivanja ilustracije
moja prva reakcija je: pa napisala bih post bez ilustracije,
ali svakako napisala bih ga…
osobno ne mogu zamisliti da se tako nešto dogodi
doživljaj bi bio nepotpun, znam da bi mi nedostajalo
ONO NEŠTO…
šlag na torti, točka na "i"
jedna kockica u mozaiku...
fotka: iz osobnog albuma
***
Vidiš li ovu djevojčicu, u nekom drugom vremenu rođenu
pitam se da li je ona kao što sam ja
sjedila uz more
da li je maštala da je more preokrenuto nebo
i zamišljala ga kao naopaku beskonačnost,
da li je pratila točku između dva neba i tražila
mali oblak na kome može okačiti ljuljačku i sanjati svoje snove...
Mašti ograničenja nema, sve je dopušteno
nema barijera, ograda, prepreka
samo otvoreni prostor snova u kojima duboko i slobodno dišeš
udaljena od stvarnosti koja zna biti surova…
tamo iza granica neba, na valu samo njezinog mora,
s tri ili četiri lista papira, olovkom
i plimom fantazije u očima,
crtala je male zrakoplove, sklopila ih i pobjegla
zaustavljajući trenutak polijetanja...
snovi su nestali, sjedila je kraj mora
i s podignutim nosićem letjela prema oblačiću
najbliže, tamo gdje su sva zvona vremena
delikatnog, iskrenog i mirisnog svijeta stala…
dotaknula je jednu tipku svemirskog glasovira
koji je slatku melodiju razlio unutar leta...
odrasli su je zadivljeno gledali
zadovoljni što je pristala na slikanje
nevin osmijeh je svima podarila
misleći da je svijet zdrava jabuka...
unutar tankih snopova svjetla,
među uzbudljivim vibracijama
roditelji su je odveli na sladoled…
***
e sad, pitam se ja
koliko je ovaj post zanimljiv ako sadrži samo tekst
a koliko zanimanje budi kad se zagledaš
u nevini dječji osmijeh
i za kraj dodati moram
drago mi je da mogu dodavati slike
i drago mi je da sam za današnji post aplicirala upravo
ovu fotku iz mog najranijeg djetinjstva
znate, to vam je bilo tada kad sam sanjala da je more
preokrenuto nebo… |