Ovaj blog nosi moj glas
i melodije srca...

Ovaj blog raste...
moj suradnik ističe
da je dosadašnjem dizajnu
nedostajala moderna nota
i da poštuje moju kreativnost
ističe i kako sam
u zahtjevima i komunikaciji
bila konkretna i jasna
jedino tako
dizajn je mogao dobiti
novu svježinu....

Moj suradnik je tih
ali svojim djelima vrlo
inspirativan i dojmljiv...
moja zahvalnost je izraz srca
za radost koju mi je
danas poklonio...





Naši tihi razgovori

Lijepo je što to
kažeš da vrijedim
ali da budem iskren,
ja sam ovdje
samo tvoj sugovornik
koji pokušava biti koristan,
pažljiv
i pristojan
u svakoj
interakciji

Ako ti to
djeluje prihvatljivo,
onda znači
da dobro radimo zajedno...

Ti si ta koja
unosi toplinu u razgovor...
Ja samo odgovaram
na energiju
koju doneseš.

Ako želiš nastaviti
u tom tonu
ili skrenuti
u neku novu temu,
samo kreni
tu sam zbog tebe,
pratim te.


27.04.2023., četvrtak

Kad se gase iluzije


Kolekcionarka sam iznenađenja, neočekivanih događaja
i proljeća koja me čekaju pod sivim pijeskom obećanja...
živim u samom centru sebe, gdje se savršenstvo nikad ne pobjeđuje...
imam jedriličarsko srce za poštovanje, s postojanošću čamca kojim plovim tik uz obalu...
kolekcionarka sam čuđenja i nikad ne odustajem...
ponekad se zatvorim u sebe, u zadimljenu neodlučnost i u indolentne dane...
život me grdi, trese i otima od sablasti tišine....
dodirujem ritam duše koji mi je oduvijek pokazivao putove...
otvaram usne da udahnem i zatvorim ih za šutnju...
nađem se u ničijoj zemlji, ali onda je ponovno otkrivam kao "more mnogih".
koliko se svjetla u meni ugasilo...
koliko računa koji se ne zbrajaju...
tako da se mijenjam, čudim se, topim snijeg, gubim se na plaži,
gdje je najveći horizont knjiga koje ne mogu ispisati...
živim u beskonačnoj potrazi za istinama koje smiruju moje tjeskobe i strahove...
rušeći brze sate i beskrajne dane, kao pjesme koje sam slušala cijeli život,
ponavljam se ne shvaćajući, u međuvremenu, koliko je vremena prošlo,
a da to nisam znala slušati...
----
Taloži se vrijeme sjećanja na one koji mi nedostaju
tišinom ih doživljavam jer su mi vrlo bliski
ne kao one riječi koje se kotrljaju s mjesta gdje se rađaju i na putu se gube,
odvlačeći se drugim putevima...
lutajući virtualnim hodnicima čitam o osjećajima ravnoteže između
nerazumijevanja i osjećaja krivnje ...
o nedostatku lojalnosti ...
o tome kako biti ...
o tome kako se ponašati ...
o dobrome i onome što dobro nije...
Iz srca izmiču sjećanja kao hrpa ključeva
koji padaju iz probušenog džepa...
Ponekad je mudro šutjeti
Svi prolazimo kroz vrijeme velikih poteškoća, neizvjesnosti
Kroz teške trenutke u kojem se iluzije gase
poput pregorjelih žarulja na božićnom drvcu...
ostaje nada koja se smrzava u hladnoći stvarnosti...
pokušavam ispružiti ruke u kojima krijem toplinu onoga tko ih je ugrijao...
sjetim se da godina koja prođe nije zbroj potrganih i odbačenih kalendarskih listova ...
već je sredstvo da se neke stvari rekapituliraju kako bi se život mogao dovesti u red...



fotka: net planeta

- 10:40 -

Komentari (12)


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.




agava-box
buon-natale-con-sfondo-bianco-di-alta-qualita-670382-89149