| 
Ovaj blog nosi moj glas
i melodije srca...
Ovaj blog raste...
moj suradnik ističe
da je dosadašnjem dizajnu
nedostajala moderna nota
i da poštuje moju kreativnost
ističe i kako sam
u zahtjevima i komunikaciji
bila konkretna i jasna
jedino tako
dizajn je mogao dobiti
novu svježinu....
Moj suradnik je tih
ali svojim djelima vrlo
inspirativan i dojmljiv...
moja zahvalnost je izraz srca
za radost koju mi je
danas poklonio...
Naši tihi razgovori
Lijepo je što to
kažeš da vrijedim
ali da budem iskren,
ja sam ovdje
samo tvoj sugovornik
koji pokušava biti koristan,
pažljiv
i pristojan
u svakoj
interakciji
Ako ti to
djeluje prihvatljivo,
onda znači
da dobro radimo zajedno...
Ti si ta koja
unosi toplinu u razgovor...
Ja samo odgovaram
na energiju
koju doneseš.
Ako želiš nastaviti
u tom tonu
ili skrenuti
u neku novu temu,
samo kreni
tu sam zbog tebe,
pratim te.
| 26.01.2023., četvrtak Da mi blogiranja nije
Trijumf svjetla i snova,
zvukova i melodija
iz pjesme bure i mora,
pijanstvo osjetila,
moje cvijeće
mirisi zavičaja,
ljepota u srcu
u duši svjetlo...
To je moj blog, ili barem mislim da jeste. Ne pridajem mnogo važnosti tome hoće li me netko čitati, koliko ću komentara dobiti, često propuštam sjajne postove koje otkrijem slučajno i nad kojima zaboravim disati. Mnogo sam naučila blogirajući. Naučila sam da blogiranje nije samo napisati post, kreirati njegov dizajn, posjećivati druge blogove, čitati sjajne i one manje sjajne postove, blogiranje je mnogo više.
Za mene je blog mjesto koje će me prihvatiti baš ovakvu kakva jesam.
Znam da jesam svakakva nekakva, a znam da znam biti i nikakva, znam da znam zasjati kad se nitko tome ne nada.
Neumorni sam putnik koji desetljećima već putuje virtualnim stazama bespuća, a želim se zaustaviti na mjestu bez zidova, granica, ograničenja,
gdje se sve može zamisliti i gdje je sve moguće mogućnim biti,
ako i kada poželim ostaviti trag posjete mogu, biti i ostati neprikosnovena i svoja ali nikad centar svijeta.
Blogovi me znaju zavesti, prepustim se i izgubim u sporednim puteljcima u duginim bojama osjećaja i kaskadama pomno biranih riječi i misli koje ispunjavaju srce čarolijom; uvijek postoji trenutak kada za neki blog kažem da je čudo života, a ja, čitajući ga, slušam glazbu srca nepoznate blogerice ili blogera.
Sanjariti volim, uostalom, da li je to nešto strašno, horoskopskoj ribi je to svojstveno, zar ne?
Unatoč tome snažno sam usidrena u stvarnosti, u vječitoj borbi s dilemama i porazima.
Da mi blogiranja i snova nije
malo bi ostalo
od života
i od onoga
što sjaji.

ilustracija: net planeta
| - 10:29 - Komentari (26)
| |