Da mi blogiranja nije

Trijumf svjetla i snova, zvukova i melodija iz pjesme bure i mora, pijanstvo osjetila, moje cvijeće mirisi zavičaja, ljepota u srcu u duši svjetlo... To je moj blog, ili barem mislim da jeste. Ne pridajem mnogo važnosti tome hoće li me netko čitati, koliko ću komentara dobiti, često propuštam sjajne postove koje otkrijem slučajno i nad kojima zaboravim disati. Mnogo sam naučila blogirajući. Naučila sam da blogiranje nije samo napisati post, kreirati njegov dizajn, posjećivati druge blogove, čitati sjajne i one manje sjajne postove, blogiranje je mnogo više. Za mene je blog mjesto koje će me prihvatiti baš ovakvu kakva jesam. Znam da jesam svakakva nekakva, a znam da znam biti i nikakva, znam da znam zasjati kad se nitko tome ne nada. Neumorni sam putnik koji desetljećima već putuje virtualnim stazama bespuća, a želim se zaustaviti na mjestu bez zidova, granica, ograničenja, gdje se sve može zamisliti i gdje je sve moguće mogućnim biti, ako i kada poželim ostaviti trag posjete mogu, biti i ostati neprikosnovena i svoja ali nikad centar svijeta. Blogovi me znaju zavesti, prepustim se i izgubim u sporednim puteljcima u duginim bojama osjećaja i kaskadama pomno biranih riječi i misli koje ispunjavaju srce čarolijom; uvijek postoji trenutak kada za neki blog kažem da je čudo života, a ja, čitajući ga, slušam glazbu srca nepoznate blogerice ili blogera. Sanjariti volim, uostalom, da li je to nešto strašno, horoskopskoj ribi je to svojstveno, zar ne? Unatoč tome snažno sam usidrena u stvarnosti, u vječitoj borbi s dilemama i porazima. Da mi blogiranja i snova nije malo bi ostalo od života i od onoga što sjaji. ilustracija: net planeta

- 10:29 -

Komentari (26) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.