Riječi za snjegove koji ne kopne...
...riječi, tutnje, iz dubine vrište
od kristala jasnije, od potoka bistrije
zarez nježan, točka od kamena stamena
riječi, za sva srca koja traju
za noći u kojima na jastuku
najtoplije priče podrhtavaju
riječi plahe, za one koji topli dom snivaju
dok pod nebeskim svodom
ruke u molitvu sklapaju...
riječi utjehe dok zemlja se od boli trese
ponori otvaraju, vrište duše zatrpane...
riječi nijeme za bespomoćne
kojima se pod respiratorom
sekunda vijekom zove....
riječi, za probušeno čovječanstvo
s križa siromaštva
gdje vapaj gladi jači je od
licemjerja i srama...
riječi, za lutalice iskre istisnute
za one koji snivaju radosti trenutke
za duše krhke koje snagu trebaju
riječi, boginje trenutka,
tragovi bezvremeni
na osunčanim poljanama
za snjegove koji ne kopne
u prvom proljetnom cvijetu...
fotka: moja - labudovi u mojoj vali |