
znači krenulo je, krenulo....
čujem, čitam Grad koji teče
ubrzano se priprema...
Rijeka teče ka petom godišnjem dobu... karnevalu, maškarama
adventski dekor zamijenit će na tisuće raznobojnih traka,
korzom će šetati neki čudni ljudi još čudnije maske
ide karneval....riječki...naš...
njihov...tuzemni i međunarodni
e, lijepi moji
ako za vrijeme karnevalskih ludorija prospem neku
slatku glupost, radite što hoćete,
svejedno je...ja ću ostati ta koja jesam.... 
***
tu, podno gore Učke
kad bi svjetlucavi snjegovi
trebali krasiti njezine obronke
bure svoje note zavijaju
Kvarner se budi u dane karnevala
idu dani zbrkanih mozgova
Kako je slađahno bilo
otkrivati pod kojom se maskom kriješ
u metežu mimohoda tražili smo se
u svakom koraku prepoznavali se
izdala me jabuka koju sam u
karnevalskom mimohodu
uz poskočicu grickala
još u meni plamti sjećanje
na oči iz kojih je izvirala ljubav
na ruke koje su bile toplo gnijezdo
zagrljaj i titraj zanosnog trenutka
još sad u meni živi osjećaj
radost i želja da taj dan što dulje traje
sve prolazi, karnevali ostaju
nas tamo nema
oči nam sjetom sjaje, ruke drhte
vrijeme je obrazima podarilo bore
ostaje zagrljaj kojim
se sladimo
u samo našem
trenutku...
ilustracija: net planeta
|