21.12.2022., srijeda
Uz mene
| tu...uz mene si šutimo ali se razumijemo Ne moram te vidjeti znam da raduješ se što si iznenada iz nepoznatog i od niotkuda nepozvan, u moj život svratio. ne pišeš mi pjesme ni pisma ljubavna ne odgovaraš na moja jer ni njih nema adresu mi ne znaš a tako si blizak, stvaran i prisutan ritmom stiha jutriš zoru glasu mom boju purpura daješ lakoćom svile oblačiš me zakriliš vidike plavetne osvijetliš putove neznane tu si ...uz mene si kad dugin izblijedi spektar običnom riječju sunce upališ kada srce uslijed ljeta zebe postojiš u najobičnijim riječima s ljubavlju uzdah zalijevaš strpljivo čekaš sićušne pupoljke moje majušne sreće dobrotom svog bića ljekovite mirte i mirisnog bosiljka darivaš naramak čujem, zbog mene si napunio čašu na rubovima njenim tražiš mojih prezrelih usana trag u kapi vina moju suzu ispijaš a ruke...ruke me tvoje uzalud traže dok ja u besciljnim lutanjima teturam noseći svoje umorne korake.. tu...uz mene... budi i ostani zajedno ćemo lakše hvatati uplakane zvijezde sivo nebo obojiti plavetnilom kad nam se čini da je osmijeh zauvijek na usnama zamro, mi vratit ćemo sjaj u očaju nećemo naručivati vino opijat ćemo se ljepotom u nama skrivenoj suzama radosnicama bistrit ćemo zagađene rijeke hrabrošću srca hodati oštricom života spojit ćemo zemlju i nebo vjenčavati sunce i obalu na dalekom horizontu samo naših čežnji i nadanja... 
ilustracija: net planeta |
- 09:17 -
Komentari (11)
