Ostaviše me riječi
gradom šetaju, lutaju
procvjetale, poletjele
zavijorile
razlile se
i hvale
kako ih je snena duša
satkala od
zlatokrilih slova
tragovi im još mirišu
u ikebani srca
rapsodijom boja oslikavaju
sanjive poglede
u nutrini uspomena
bdiju kao čuvarice vjerne
u govoru cvijeća, ptica
i bisernim niskama
mladalačkog snoviđenja
u koraljnim grebenima
samo njenog oceana
titraju latice riječi
gradom šetaju
prolaznike ostavljaju u čudu
zamamno se smiješe
u perivojima,
virovima,
u vrtlogu
vodoskocima,
kaskadama
i modrini
nebeskog
prostranstva.
ilustracija: net planeta |