...krajolicima srca duša luta
u kutku samoće
dok vjetar huči
u pjenušcu bijelog vala
neispavane brodice sanja...
ona danas pisati neće,
neka i galebovi na jedrima
krila odmore
osluškujući tišinu
vrištećih joj grudi...
u predgrađu srca
podrhtavaju uspomene
vlati travke rosom blistaju
u kristalima dana
koji ništa ne obećava...
duša toplinom romori
ne traži je danas,
u tonovima svitanja
blagošću ženskom
i riječima krotkim
ona slavi svoj hanami...
nad plavetnilom bonace
vjetar hukom bijesni
zraku sunca zapalit će
ljubav slaviti
tvojim imenom se sladiti...
pusti pjesnikinju
ona danas pisati neće
ostade joj pjesma
nasukana u grudima...
|