Utješnica bez naslova...

Znam da mi nikad oprostiti nećeš od drugih različitu mene, znam da teško ti je shvatiti kako te nalazim na kraju cvrkuta usred miomirisa lavande i ružmarina lako ti čitam pjesmu sa usana tananošću srca pokušavaš trenirati strogoću i ozbiljnost stani, zaustavi istinu neka ona iz tebe progovori i kad ti četinari plačnim zovom miluju boru želim, samo istinu srca želim ne skrivaj je od svijeta ne dozvoli da se strmoglavi liticama htijenja... ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla mudrost trenutka bogatstvo je tvoje samo mi sjenom u dušu uđi olovkom srca skladaj slovo neka papir vrisne sreću meni jako malo za sreću treba... u srebru neba na perjanom jastuku utješnica pjesma naše snove sniva... iz ciklusa Trenutak za slovo ilustracija: net planeta

- 09:51 -

Komentari (12) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.