Znam da mi nikad oprostiti nećeš
od drugih različitu mene,
znam da teško ti je shvatiti
kako te nalazim na kraju cvrkuta
usred miomirisa lavande i ružmarina
lako ti čitam pjesmu sa usana
tananošću srca pokušavaš
trenirati strogoću i ozbiljnost
stani, zaustavi istinu
neka ona iz tebe progovori i kad ti
četinari plačnim zovom miluju boru
želim, samo istinu srca želim
ne skrivaj je od svijeta
ne dozvoli da se strmoglavi liticama htijenja...
ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla
mudrost trenutka bogatstvo je tvoje
samo mi sjenom u dušu uđi
olovkom srca skladaj slovo
neka papir vrisne sreću
meni jako malo za sreću treba...
u srebru neba
na perjanom jastuku
utješnica pjesma
naše snove sniva...
iz ciklusa
Trenutak za slovo
ilustracija: net planeta |