Ne traži od mene

Ne traži od mene da razumom ti zborim ja za tu misiju stvorena nisam od duginih sam boja sazdana srcem ljubav živim zvjezdanog sjaja slijedim put... U tajanstvenom žuboru srca sazrijeva proljeće Svemira na sivom kamenjaru postojanja ja puna sam požude i nemira i kiptim, i vrištim tišinu beživotnoj travci pojem pjesmu radosnicu u inat životu mudrujem sreću... Ne traži od mene da razumom ti zborim sve sam nade u bezgrješnosti utopila grijehe davno okajala tugu i sjetu rijekama suza isplakala, pusti to srce moje da na krilu leptira leprša dvorima tvojim... Ne traži od mene da razumom ti zborim u pupoljku srca nosim ti odsjaj zore na stazama ugaslih nadanja procvjetat će i tvoji izgužvani snovi... fotka:moja

- 10:19 -

Komentari (6) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.