Ne traži od mene
da razumom ti zborim
ja za tu misiju stvorena nisam
od duginih sam boja sazdana
srcem ljubav živim
zvjezdanog sjaja slijedim put...
U tajanstvenom žuboru srca
sazrijeva proljeće Svemira
na sivom kamenjaru postojanja
ja puna sam požude i nemira
i kiptim, i vrištim tišinu
beživotnoj travci
pojem pjesmu radosnicu
u inat životu mudrujem sreću...
Ne traži od mene
da razumom ti zborim
sve sam nade u
bezgrješnosti utopila
grijehe davno okajala
tugu i sjetu
rijekama suza isplakala,
pusti to srce moje
da na krilu leptira
leprša dvorima tvojim...
Ne traži od mene
da razumom ti zborim
u pupoljku srca
nosim ti odsjaj zore
na stazama ugaslih nadanja
procvjetat će i tvoji
izgužvani snovi...
fotka:moja
|