24.08.2021., utorak
Oni su ljudi, a ja uvijek ista...
|
Gledam ga... mladolik, sa ponekom sijedom na vidiku naočit, pažljiv, fin slika suvremenog muškarca kojemu je očito obitelj na prvom mjestu djevojčicu vodi za ruku kolica gura, u kolicima se igra beba s dudom varalicom do njega žena... pomislih, baš su divan par - Dobar daaaaaaaaaaan - Zbunjena sam, priznajem...ne prepoznajem ga - Bio sam vaš Vaš učenik, tamo negdje neke godine prohujale pripadam prvoj generaciji koju ste ispratila u viši razred objasnio mi je u kojoj školi bio i rekao je da je sjedio u klupi kraj prozora...:-) slatko sam se nasmijala...:-))))) - Svoju zbunjenost nisam mogla sakriti, ali ni radost srca nisam mogla prešutjeti - Lijepa ti je kćerkica, a sinčića u kolicima, slušaš li ga? - Učiteljiceeeee, od Vas nikad istinu nisam krio...ova žena do mene, nije samo moja supruga, ona je baka ovoj dječici koju vidite - Mojoj zbunjenosti, radosti i sreći nije bilo kraja... - Bože mili, kako generacija za generacijom raste a ja sam uvijek ona i s t a ... ( sama sam sebi simpa, kako uvijek znam utješiti sebe...) Slijedio je, naravno smijeh, radost, sreća, topli zagrljaj i moje obećanje da ću ga kad se sretnemo sljedeći put odmah prepoznati.... on je otišao svojim putem, ja svojim dugo sam razmišljala deset generacija sam ispratila u život djeca su postali ljudi, stigli su me i prestigli rijetko sebi nešto priznam ovoga puta jesam, baš ponosna na sebe usprkos godinama koje su prošle usprkos životu koji je na meni i u meni ostavio tragove ostala sam uvijek ista...volim djecu, ljude, volim onaj dio sebe koji je znao poklanjati i davati, pomagati drugima u odrastanju.... 
fotka: net planeta napomena: na ovom blogu ovo je 500-ti p o s t ništa naročito ali ako dodam još onih preko 3000 sa tamo jednog bloga koji je otišao u nepovrat nije malo, baš sam uvijek i s t a ...recite da sam u praFu...:-))))  |
- 06:27 -
Komentari (15) -
