Eto tako... treba živjeti

Kad te muči neizvjesnost kad sebi postavljaš pitanja na koja nemaš odgovora kad se bojiš, strepiš, zebeš osjećaj je baš neugodan, znam reći osjećaj je b lj a k a s t izađeš iz specijalističke ambulante s dobrim nalazom osjećaj je neopisiv gromada, stijena ti sa srca klizne sebe počastiš šetnjom gradom vratiš se kući kao da su te traktori gazili takav je bio jučerašnji dan suma sumarum na isto mjesto, u istu ambulantu moram se vratiti 22. prosinca do tada grickat ću dane družiti se s vama kao da se ništa dogodilo nije a vrag ga zna što će se do kraja godine događati... ne treba misliti... treba živjeti hvala Vama... čuvali ste mi kutić kao pravi prijatelji i hvala vam na riječima u komentarima... idem u akciju... paprike sam kupila. već večeras bit će ajvara u neograničenim količinama.... fotka: moja kreacija

- 07:38 -

Komentari (11) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.