Pjesme moje - moja proljeća rana

Kad ljubavnim stazama vrijeme se kotrlja kad šulja se hodnicima sna postajemo ljubavnici grijeha sve tajne naše u očima krijemo ničemo na cvjetnim poljanama u treptaju vremena osjećamo strast Starimo, grijehu moj, starimo s bajkama koje nas prate kao munje s grmljavinom u daljini ljubav traje i svi naši snovi čisti kao kamen pod slapom u divljini trajat će i ova moja pjesma napisana ljubavlju dovijeka… ne boj se ako ponekad odlutam u oluju mora tamo pjesmom nad pjesmama svoj smiraj živim tvoja duša hram je mojim uzdasima bliješteći skriveni sjaj kojeg samo ja vidim ljubav nas grije, grijehu moj u zvjezdanim vrtovima gdje tišina vječno traje u riječima što uboge mi udove vežu odmrznuta osjećanja da ih za života svoga u nove beskrajne pjesme pjevam… ti moje pjesme razumiješ one su moja proljeća rana u njima mirišu cvjetovi jorgovana i ljubav pobjednica nad nama poput šutljivog mora u zbilju dana noć se prikrada zvijezde čedno otkrivaju sjaj nema žamora uličnih šetača resko odzvanjaju zvona u ponoć grada nostalgija u duši mladost u bespuće zašla rastrgane riječi pjesme beskrajne na usnama žar prolaznosti u prvom svitanju jutra zgasnut će zvijezde nestat će sjaja grijehu moj ali neće nestati nas... fotka: net planeta

- 20:19 -

Komentari (6) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.