Portret života na koraljnim sprudovima

More sam, pješčanu obalu milujem plavim rukama brodice uspavljujem uranjam u hladne ponore, penjem se među stijene snovima plavim plovim, sretna u plesu dupina... u naviranju i povlačenju valova između glasa vjetra i romora vode, sunce tone u bistre moje dubine... blago sedefa bisernice čuvam svaki ježinac u meni procvjeta... onome tko mi dođe poklanjam ogrlice od školjaka i bisera beskrajno sam tvoje more, srce s tobom u snove tone, u najtiša mjesta duše tamne špilje nepoznate duboke, otkrij bezdane moje plave, glasom sirene vrisnut će meduze u bjelini čipkaste pjene na suncu se rasplinjavam *** voli me ovakvu kakva jesam, tiha mjesta duše moje pohodi ne plaši se, tamne su moje okamine, špilje nepoznate, duboke gdje se nalazim ugušena od muke... pričaj o meni, reci da sam priču tugom obojila po sprudovima koralja život slikala kistom crtala linije svjetlosti, kao privjesak srcu tebi poklanjala, tvoje sam more, portret života sjećanje suzi na mojim obalama... *** @g@v@*** iz ciklusa Na koraljnim sprudovima Ilustracija: net planeta

- 19:01 -

Komentari (15) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.