24.06.2021., četvrtak
Kad mi more njega sanja
|
Utišaj pjesmu ribarice, pusti more da mi njega sanja duga je bila noć pod strehom samotnog doma u dimnjaku iz kojeg dima više nema lasta je gnijezdo svila teče bilo života, tinja svjetlost, sjaje kandelabri srca, putokazi patnicima razapetih na križ sebi postajem svjetlost, svjetlost u mrkloj noći, čudna neka zvjerka utjehom milujem tuđe obale ne misleći na svoje *** Brodice bokove svoje odmaraju na vezu uz rivu, jedra uspavanku svila toplo je u uvali djetinjstva, toplo kao u majčinom krilu bura...snažna... nad Kvarnerom je raširila krila da bar hoće otpuhati sve nevere u meni da bar može ugasiti sve munje sijevajuće u grudima gromove da hoće utišati u duši i izbrisati sve rečenice bolom srca ispisane sve bi lakše bilo... i stih...ili slovo bar...ili bilo koji znak valom ljubavi nošen lanternom sreće obasjan i priznanjem tihim da između redaka života miris iskrenosti i dobrote pretvara u nektar najtišeg šapata ljubavi cvijetu koji se osmjehuje 
ilustracija: net planeta  |
- 13:36 -
Komentari (15) -
