|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
24.06.2021., četvrtak
Kad mi more njega sanja
Utišaj pjesmu ribarice, pusti more da mi njega sanja
duga je bila noć pod strehom samotnog doma
u dimnjaku iz kojeg dima više nema lasta je gnijezdo svila
teče bilo života, tinja svjetlost, sjaje kandelabri srca,
putokazi patnicima razapetih na križ
sebi postajem svjetlost, svjetlost u mrkloj noći, čudna neka zvjerka
utjehom milujem tuđe obale ne misleći na svoje
***
Brodice bokove svoje odmaraju
na vezu uz rivu, jedra uspavanku svila
toplo je u uvali djetinjstva, toplo kao u majčinom krilu
bura...snažna... nad Kvarnerom je raširila krila
da bar hoće otpuhati sve nevere u meni
da bar može ugasiti sve munje sijevajuće u grudima
gromove da hoće utišati u duši
i izbrisati sve rečenice bolom srca ispisane
sve bi lakše bilo...
i stih...ili slovo bar...ili bilo koji znak
valom ljubavi nošen lanternom sreće obasjan
i priznanjem tihim da između redaka života
miris iskrenosti i dobrote pretvara u nektar
najtišeg šapata ljubavi cvijetu koji se osmjehuje
ilustracija: net planeta
|
- 13:36 -
Komentari (15) -
|
|
