U kovitlacu čipkanih kaskada

Moje drugovanje s beskrajnim plavetnilom suncem i zvjezdanim nebom sjaji zlaćanim jutrima morski valovi donose inspirativne titraje moja ih olovka bilježi za vječna jutra za zdrave dane i svevremenu ljubav bespućima morskih pučina kovitlaju se val za valom tvoreći čipkane vodene kaskade njihov romor krv zaledi dok orkanski vjetrovi svjetove ruše ostajem mirna promatračica s olovkom u ruci pišem, bilježim, promatram, doživljavam sve do ushita rađanja stihovnog zapisa osjećam svjetlost u sebi širi se cijelim mojim bićem na pladnju duše svijetu ga darivam postajem lahor koji ne želi prestati *** lijepo bi bilo da i ova misao, dotakne neko srce ako tako ne bude, ne marim ostat će titrati negdje na pola puta između mene i vas... ilustracija: net planeta

- 09:00 -

Komentari (13) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.