Nije ona kriva

Pokaži joj, Bože, put   nemoj da jezditi mora  mrklim hodnicima bespućima uzdaha mladost njenu  popilo je rujno vino srce odlutalo kamenitim vrletima u ponorima strasti u vremenu bez svjetla i nade put joj pokaži do mirisa cvijeća obraze joj pomiluj  lavande stručak u kose zadjeni  zlatnom zrakom sunca, lice joj ozari  nije ona kriva pohlepom i laži kupile je zvijeri  vijenac portreta razbacala  nevino čeljade povrijedila iza brokatnih trepavica  pogled mrki sakrila jezerskim mutnim vodama  rasula je kose vilinske cvrkut ptica ne primjećuje  i mora šum joj je stran bonacom duše zaploviti je zaboravila pomoći joj treba, nije ona kriva. ilustracija: net planeta

- 09:34 -

Komentari (11) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.