Kad me živac ne trpi

Ne trpi me živac, moram pisati, pišem pjesmuljke...dogodi se da me netko nazove pjesnikinjom.... ne osjećam se tako...osjećam da u sebi nosim nešto što se zove svjetlo prelijep je osjećaj kad to svjetlo objavim u obliku stiha ne marim tko će kako vrednovati i tko će što reći o mojim pisanijama važno je da ispoljim sebe u trenutku, važno mi je da postajem val koji udara u kraj fotka: osobna To mi nije dovoljno, ne mirim se samo time da ja sebe, o sebi, za sebe pišem i pohranim pjesme u zbirku ili odložim u ladicu osjećam neodoljivu potrebu animirati druge u stvaranju, napominjem da sam u mirovini, ali moj grad je malen i svi se znaju i mene poznaju, znaju da se znam potruditi i od ničeg znam napraviti nešto kao vanjski suradnik u realizaciji programa iz kulture u Gradu imam priliku moja razmišljanja i želje provesti u djelo... Posebno sam osjetljiva na kreativno izražavanje najmlađih tu se nikad ne umorim, sebi postajem čudo i pored krhkog zdravlja kad su maleni u pitanju ja sam uvijek raspoložena za kreativu S djecom vrtićkog uzrasta realizirala sam prvi dječji rječnik NAŠE BESEDICE neopisiva je to radost bila kad smo rječnik promovirali u obliku slikovnice djeca su ponudila 800 riječi, od kojih je 400 uvršteno u rječnik labinskog govora ( besedor) fotka: osobna Nisam stala...nova ideja rodila se jednog jutra kad sam zbog obaveza obišla pola grada to je bilo to: vrtićarcima sam ponudila 15 lokaqcija u gradu, njIhovim tetama poželjela da im tona kreativnosti bude naklonjena...krenule su grupe razdraganih mališana u potragu za zanimljivim informacijama, lokacijama i znamenitostima grada... Djeca su svoje doživljeje utkala u riječi, riječi u rečenice, rečenice su ispisivane dječjom rukom ilustracije su njihovih ruku djelo, napominjem oni imaju godina koliko je prstiju na jednoj ruci... fotka: osobna Skupila sam radove od preko 70 malih autora...cjelokupan materijal je predat Gradskoj upravi toplo se nadam da će jednog dana iz tiska izaći u obliku nove slikovnice na izvornom labinskom jeziku bit će to vodić kroz grad PASEĐODA PO MOJEN GRODE ( Šetnja mojim gradom) ¸¸¸¸ Moj grad je prijatelj djece u njemu se djeca događaju u najljepšem smislu te riječi tako malo treba...ideja, motivacija, animirati djecu na pravilan i njima blizak naćin uspjeh ne izostaje...vjerujte...isprobano

- 08:49 -

Komentari (10) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.