Moje te pjesme čekaju
na morskom sprudu moje te oči gledaju
modrije od neba,
plavije od blještavila plavetnih dubina
u njima plamte djetinje radoznalosti,
svi lahori prošlosti, bezdani ponori bivstvovanja
utisnuti stari ožiljci i reske nove rane...
zašto ti je oko suzom umiveno...
ne budi ranjiv na moje pjesme
popucale su u finim strunama
nespretno otvorene duše
naivna srca ali savjesti čiste...
paučinasta nježnost motiv je
ljubav tema bezvremena, metrika neistražena
titraji srca skriveni, u bolnom klupku zamotani...
***
krenimo stepenicama dobrih vjetrova
već smo davno dotakli
rubove ponora i padanja...
fotka: osobna
|