Kao latica, pjesma

Zažarilo se nebo sunčevim sjajem upalilo se u trenutku smiraja ne zaboravi, poznajem strast i galebova let noći u poljupcu spojene usne melem riječi, šapate svilene brodimo, jedrimo samo našim morem ono nosi naše ime *** Pjesma... kao latica nježna kraljica u srcu pjesnika sunčana zraka koja iz grma budi zeca požutjelo grožđe koje čeka da pusti šećer po prstima tango ljubavi, koraci isprepleteni srebrno nebo boje nježnosti umjetnost u nijansama i šarama emocija kamenjar - utočište cvijetu krošnja zelena ptici gnijezdo oblutak na morskom žalu koji se od sreće prevrće svjetlo u ulicama tame i kapljica kiše na obrazu djevojčice slap žarkih boja pjesnikovih snova srebrni prah u kosi zavodnice ljepota poljupca u potoku strasti sreća tanana kad pjesnik sniva san snova kad u mrkloj noći pjesnik ne može da spava šapat ljubavne priče, priča jezikom umjetnika snažni orkan, igra munja pehar pun vina fotka: osobna

- 12:47 -

Komentari (4) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.