|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
01.06.2021., utorak
Ono samo naše
Zbog tebe hodam između snova i kristala,
trčim i dišem punim plućima
slušam riječi, drhte u svakom atomu mojeg postojanja,
izmišljam, lovim, sjedim na rubu vremena, čekam te,
gubim se i tražim, želim te.
Osjećam, s tobom mi duša diše,
diže se i pada s mojih zapešća u hramove emocija
i radost riječi me diže, zaustavljaju se u grlu,
osjećam snažno njihov drhtaj
i u srcu tvoja milovanja
Tko je svaki trenutak našeg vremena razbio,
ukrao svaki titraj srca,
ne znam na kojoj raskrsnici, ti si mi se izgubio
u svakoj misli, vraćam se,
trčim brže da gledati mogu u kutove sjećanja
Brišem svaku sumnju,
zbog tebe prešla bih opet
iste oluje, voljela, živjela
i u tvojim očima umirala
Još uvijek razmišljam
o usponima i padovima koje smo živjeli
oštro je bilo trnje isprepleteno u kosi,
pustoš u pustinji duše,
osjećam ogrebotine koje nosim u sebi,
beskrajnu bol odsutnosti, strah od života,
boju tuge, krivudave pruge koje sam
u nekim našim danima uspjela naslikati
***
Čujem, duša mi vrišti glasnije od straha
prekidala sam je mnogo puta,
još uvijek ne vjerujem da želim
zaboraviti ono nešto
samo naše...
ilustracija: net planeta
|
- 08:59 -
Komentari (6) -
|
|
