U proljetnu temperu
razliva se jutro
u tragovima sjećanja
svježina se budi
cvrkut slušam,
tragajući za
neproživljenim
danima
nebo postaje
ružičasto
vjetrovi se
u valceru
tišine
zapliću
jesu li krila
ranjenih ptica
zacijelila
da mi pogled
letom oboje,
da se u
skrušenim tugama
nježnost izlistava,
a niz prste
stihovi slijevaju...
ilustracija: net planeta
|