|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
25.05.2021., utorak
Čudna neka moda
Na današnji dan, prije mnogo, mnogo godina
na veliku pozornicu pulske arene
donijela sam š t a f e t u
pionira cijele Istre
i pročitala njezin tekst...
arena je bila prepuna...
e pa sad...
kome pravo, kome krivo
ponosna sam i danas
jer
živi sam svjedok
da je u ono vrijeme
netko primijetio
siromašno dijete
čiji roditelji nisu bili
u mogućnosti
kupovati garderobu
LUXE MARKE...
po prvi put sam bez roditelja, sa učiteljicom i još 2 pionira putovala u Pulu...
bila sam sretno i voljeno dijete i bezbrižno je bilo moje djetinjstvo...
u školu su me ispraćali s poljupcem, pješačila sam i po kiši i po buri,
savjetovali su me da nije važno sa kojom ću se ocjenom vratiti doma
ali stalno su me podsjećali da moram pozdraviti svakoga koga putem sretnem,
da u školi moram poštovati učiteljicu i drugu djecu
a da na putu za doma moram pomoći susjedi nositi torbu jer je invalid...
Danas je sve drukčije,
šetam ove moje bolne kosti po dragom mi selu,
nitko ne pozdravlja,
ni djeca ni njihovi roditelji...
čudna neka moda...
ilustracija: net planeta
|
- 09:01 -
Komentari (19) -
|
|
