Čudna neka moda

Na današnji dan, prije mnogo, mnogo godina na veliku pozornicu pulske arene donijela sam š t a f e t u pionira cijele Istre i pročitala njezin tekst... arena je bila prepuna... e pa sad... kome pravo, kome krivo ponosna sam i danas jer živi sam svjedok da je u ono vrijeme netko primijetio siromašno dijete čiji roditelji nisu bili u mogućnosti kupovati garderobu LUXE MARKE... po prvi put sam bez roditelja, sa učiteljicom i još 2 pionira putovala u Pulu... bila sam sretno i voljeno dijete i bezbrižno je bilo moje djetinjstvo... u školu su me ispraćali s poljupcem, pješačila sam i po kiši i po buri, savjetovali su me da nije važno sa kojom ću se ocjenom vratiti doma ali stalno su me podsjećali da moram pozdraviti svakoga koga putem sretnem, da u školi moram poštovati učiteljicu i drugu djecu a da na putu za doma moram pomoći susjedi nositi torbu jer je invalid... Danas je sve drukčije, šetam ove moje bolne kosti po dragom mi selu, nitko ne pozdravlja, ni djeca ni njihovi roditelji... čudna neka moda... ilustracija: net planeta

- 09:01 -

Komentari (19) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.