U letu preko plavetnih pučina

...ima dana kada letim, letim i sunce ljubim kao da je oblak meda letim na krilu galeba ispod mene proklizavaju valovi hvatam dugine boje umjesto prve kave kapi rose ispijam natopljene zrakom i vjetrom s radošću letim od izlaska do zalaska sunca uranjam u more milosti, milovanja i slatkoće kao razigrani leptir probudim se od šarenila emocija ganuta na peludu sreće i izumrlih bolova letim preko plavetnih pučina preko polja zlatne pšenice i žutila suncokreta u bljesku dana uronjena u odsjaju zalaska sunca živim emocije kontrastnih boja gubim se u pogledu na horizontu gdje su nam se pogledi poljubili... *** Moram vam nešto reći ... poljubio me očima... nije bilo riječi kojima bismo mogli iskazati taj razgovor pogleda Izgubila sam se u odsjaju suštine izgubila sam se duboko u sebi...povratka nije bilo moram vam nešto reći... umotao me u plamen svoje topline na opojnom putovanju uz brzake rijeke u gnijezdu zagrljaja moram vam reći, u poljupcima bilo je svega šutnje najviše u poljupcima rođenim u našim očima... ilustracija: net planeta

- 08:46 -

Komentari (10) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.