08.05.2021., subota
U bespuću prioriteta
|
*** Jutros se sunce lijepo raskomotilo u mom domu .... eto ga svugdje...zasjelo je na bjelini jastuka, proteže se krevetom, zauzelo svaki kutak gdje bih ja trebala stolovati... ušlo mi duboko u oko, sjajem me zaslijepilo... ono postaje sve ljepše od najljepšeg, a ja uvijek ista...tvrdoglavo ista... prebirem po knjigama, želim stotinu primjeraka pokloniti jednoj udruzi kojoj je potrebno humana joj je misija, ne mogu odoljeti, moram dati svoj doprinos iz jedne zajedničke zbirke sa daleko prošlim datumom izdanja izdvajam svoga srca trepet...pjesmu koja me podsjeća na trenutke kad sam počela oštriti olovku i zapisivati po diktatu srca ... *** Vrati mi valove Tugom mi se mute oči, iz duše težina zrači... U bespućima htijenja i proljetnim cvrkutima misao moja sanak sniva... More je ostalo bez valova vjetar se u krošnji skrio... tišinom se ogrnula noć, samo luna žuta otkriva pjesnika kako pod svjetlom zrikavaca sa muzom svojom ljubuje, uzdasima se njenim mazi, u poljupcima vrelim gori... Vrati mi, muzo,valove i mora snena, plavetna, vrati mi školjke šutnjom ukradene, bez njih moji su koraci usporeni, pjesme sjetne i bez spektra duge... 
ilustracija: net planeta *** Malo me nije bilo, nestala sam u bespuću prioriteta... i znate, nisam vjerodostojna sto puta sam sebi zavjet dala da ću biti prioritet sebi, ali vrag ne spava, još uvijek naivno pokleknem pred drugima kad treba pomoći nježno mi je zdravlje, nataložile se dijagnoze, ali kad su drugi u pitanju pretvaram se u orijaša, golijata u stanju sam premostiti sve oceane i Himalaje prepreke radim, radim i radim da bih se na kraju potapšala po ramenu i hrabrila: - bravo, još si jednom dostojanstveno pregazila obećanje dato sebi ... konačno sam, dok je nevrijeme prijetilo i gromovi udarali, pokosila tisuću kvadrata okućnice, milina, mirisala je trava na sreću proljeća kad dijagnoza nije bilo... 
fotka: ovako se kod mene vole koprivice i more...fotka osobna  |
- 08:24 -
Komentari (14) -
