|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
20.04.2021., utorak
Kockica nedovršenog mozaika
fotka: osobna
...sva sam naša proljeća u kapljicu zakotrljanu niz zamagljeni prozor skutrila
na otisak prsta umočenog u sivu temperu suza se omakla
po tragovima sjećanja uzdah razlila...
***
u neproživljenim danima leptiri ožive, u mrežu snoviđenja se zapliću
ustreptalom vremenu nude nedohvatljive poljupce
na otežalom klatnu nada uskrsava...
kad nebo postane ružišasto vjetrovi se u valcer tišine zapletu
iza oblaka viri lice nasmijanog anđela,
nekim čudom zacijele krila ranjenih ptica, pogled letom je obojen
na skršenim tugama izlistana nježnost
niz prste slijevajući stihovi skladane melodije neprolaznosti
kockicu nedovršenog mozaika tražim, bruji glazba uličnih svirača
davno su umrli u napuštenom sjećanju i naramku moje duboke sjete...
skupljam te po rasutom jutru, otkriti možeš ono najljepše u meni što postoji,
ne mogu nacrtati osmijeh iza zrcala u kojem ne vidim tvoje korake
vraćam se na prapočetak sjećanja, brišem slagalicu kojoj nedostaješ,
odlazim tamo gdje ispod jesenjih kiša vjetrovi šute...
u razbacanim snovima, među oličenim zidovima svojih misli,
sebe nisam pronašla da ti dušu otvorim,
obrisana večernjom plimom u tragovima na pijesku još jednom nestajem
istiskujući posljednju alveolu ograničenom i prihvatljivom tišinom...
ilustracija: net planeta, fotka mi je poklonjena
|
- 08:30 -
Komentari (11) -
|
|
