More moje

... beskrajna si plava priča pjesma ljepote u haljini plavoj stih u kapljama bijelim u modrini čipkasti vez volim tvoja njedra duboka val koji se o stijenu razbija romor dijamantni, bljeskavi odraz... u sutonu kad žubor zamre pjesmom ti košulje šijem u vijenac slova snove pletem zašto su tvoje staze opustjele podno čempresa na staroj klupi... fotka: net planeta ..tvoja pučina magličasto se plavi galeb te slomljenim krilom mazi bezimeni pjesnik stihom te pjeva ja uranjam iskru svog pogleda u dubine srca ustreptala... smiri oluje, gudure modre ostani more moga života bonacom me miluj da se obrazi u osmijehu rumene *** Po bespućima te tražim dok čežnjom se u tebi kupaju vrleti kamenite krošnje oblaka u tebi zrcale ja sanjam valove tvog baršuna znade stih i srce znade da oči plačne nisu grijeh u meni danas nadahnuća nema a tako bih rado pisala o tebi ti se ljeskaš, vali ti umiru na plaži, more moje... fotka: net planeta

- 08:10 -

Komentari (13) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.