Na liticama jutra...

...burrrraaaaaaaaaa ...opet fijuče svoju pjesmu kovitla u krošnjama, vrtloži nedohvatane snove obale drhte, valovi viču cijelu noć je zrakom šibala, jutru prijeti uvlači strah u sićušna bića vrabaca... ne mogu ja biti jaka, kad ona nije slaba u ritmu burnog rocka duša zebe pogled vrluda tražeći sunce u mraku i srce u nestvarnom životu na liticama jutra rumenoga sunca skupljam krhotine razbijenih sjećanja hoću li ikad moći svoju pjesmu iscrpiti ili ću u nedostatku inspiracije zaiskriti bezbrojne kapljice slova u mislima ploviti bespućima obojenih sjećanja... bojim se, bole me blijeda lica i sjetni pogledi na vjetrometini ljudskih zala nasukat će me bura dok satenom jutra u sebi dišem ljubavno mi obličje... *** (sklonila sam je na sigurno mjesto znam, bura je ljubomorna na njezinu ljepotu....) ona je tu, moje mjesto zauzela zavjetrinu svojom bojom opčinila... fotka: osobna

- 07:46 -

Komentari (7) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.