Hvala za uzlet u vedro nebo...

Drage blogerice, dragi vi blogeri, štovano uredništvo portala Blog.hr dragi vi koji ste pohodili moja slova i junački trpjeli moje pisanije... Hvala svima za uzlet u vedro nebo i za gnijezdo moje u blogokutku hvala i za napuklu granu na kojoj, iz meni nepoznatog razloga, još uvijek sjedim hvala što ste trpjeli i čitali blog tjedna... bili ste svjetlo i dobrostivost množini moje zbunjenosti i nesnalaženja *** E pa...kad mi stih zapne u grlu, a krenuo je iz srca... vrisne mi duša... *** U rečenici svitanja samo predikat se čita subjekt skriven da disanje lakše bude glagolska vremena samo trenutno stanje znaju sva ostala davno su zakopana epitetetima tuga ukrašena metaforama bol ublažena za vrisak duše vokativ nedostatan uzdah lijek za rane duboke ožiljci reski uskličnici kapilarama teku bezimeni ostaje melem stih bijelo jedro na pučini, krila tugom slomljena katakombe nemira, ponori htijenja zrakom sunca umiveni, rosom dojeni... mrvica osmijeha, kapljica veselja tona čežnje i nadanja, ufanja i vjerovanja dovoljna su snaga za korak u dan... *** do čitanja, do susreta u nekom novom refrenu.... ilustracija: net planeta

- 08:35 -

Komentari (11) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.