Zipka u jedrima

Ko nije plovio, ko nije brodio, ko se od orkanskih valova skrivao, zbog čega bi se ponovo rodio i zbog čega bi ponovo živeo ? Samo mornari i zvezde znaju da večno namiguju i večno traju da vreme uzjašu, da svetlost javljaju, da život kao razred ponavljaju i da se stalno, stalno obnavljaju. (Miroslav Antić) *** Kad misao postane jarbol morskog pejsaža, kad bezglasjem galebovi prelijeću opatijsko nebo, na regati se zagrle duše jedriličara dižu se jedra, katarka ponekad zaječi, pjesmom se na valu svaka briga liječi... u čudesnoj lađi jedriličar plavom dolinom plovi ja ostadoh na hridi, kao more zrno soli, olovku trebam...u pjesmi se zibam... *** Rascvjetala se plava dolina svako jedro latica jedna nebeske refrene more šumi, plime i oseke obale joj ljube dok misli prividom bezbrižnosti Kvarnerom se grle Opatijo, od Boga si tkana, boemu grijeh, nedužnome balada mirisnog cvjetnog polena u tvojim jedrima pjesnik se kao u kolijevci ziba Tišina je to ili zatišje pred buru žudnju beru odbačene riječi tananim nitima sjećanja mladosti pišeš knjigu uspomena Jedra, ljepota u očima, vječno sanjana sudbina valovi mornaru lutalici prijatelji tango jedara, duše je lahor svjetlosna priča sudbonosnog trenutka *** Ne dam vjetru da pogled rasprši kriomice tiskam kovitlace tjeskobe u sebi stvorena kao žrtvenica snu ljepota mirisa kamelija, krik galeba uzdah djevojke na rtu sjećanja svi akvareli na žalu života tračak sreće u buđenju. fotka: osobna

- 08:41 -

Komentari (7) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.