Nekada je bilo vrlo lako
ispunjavati križaljku života
tramontanu dozvati u jedrima
udahnuti odraz sreće obilježen bljeskom krijesnice
odmaknuti fine strune razdaljine
popucale u naborima potrošenih dana
nestalih u uzajamnom treperenju
bilo je lako poigravati se osjećajem iskonske slobode u sebi
žuboriti danom, ostati uspravan na trkaćoj stazi
kojom hode licemjeri...
nekada je bilo lako preživjeti prvi udar jutra
začahurena u svojoj ljušturi,
pod plaštem žigosanja ranjavana
zapletena u koracima, o tvoju ruku oslonjena
iskricom svemira probuđena
uspavalo se proljeće
nestao je osjećaj bestežinske lakoće tijela i duha
pršteća energija
poput perca beton svjetlosti je slomila
pucaju bore ispisane stihom tamnog kratera
jednog proljeća ugasla vulkana
***
U vrtloženju nedosanjanih snova
nestao je tvoj čarobni dragulj...
tako si me zvao...
![](https://blog.dnevnik.hr/agava505/slike/l/val.jpg)
ilustracija: net planeta
![divider-topshadow2](https://i.ibb.co/5W0LV3S/divider-topshadow2.png)
|