Trenutak za slovo

Pokaži joj, Bože, put nemoj da jezditi mora mrklim hodnicima bespućima uzdaha mladost njenu popilo je vino rujno srce zalutalo po kamenitim vrletima u ponorima strasti pokaži joj, Bože, put do mirisa cvijeća obraze pomiluj, u kose zadjeni lavande stručak lice ozari zlatnom zrakom sunca, nije ona kriva pohlepom i lažima kupiše je zvijeri... razbacala je vijenac portreta, povrijedila nevino čeljade iza brokatnih trepavica pogled mrki krije jezerskim mutnim vodama rasula kose vilinske cvrkut ptica ne primjećuje i mora šum stran joj je bonacom duše zaploviti je zaboravila pomoći joj treba,...nije ona kriva... ilustracija: net planeta *****

- 08:20 -

Komentari (9) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.