Sorry...

Sorry, moja pjesmo oprosti mi za sve što ti povjeravam na čuvanje uz tebe lakše je sačuvati čovjeka pored čovjeka i čovjeka u čovjeku drhturenja moja i sve slutnje poderane duše... uz tebe lakše je razgrnuti srebrnu maglu koja zaklanja pogled u zarobljenu sebe... uz tebe lakše je opijati se snovima i izgubiti u zadovoljstvima kad sve je pusto... sorry, moja pjesmo uz tebe lakše je sačuvati djevojčicu u sebi shvatiti da je život samo prolazna epizoda u kojoj se poput djeteta igramo hvatajući poneki osmijeh i osluhnuti srce prijatelja u ptičjem letu... ilustracija: net planeta U velikom sam poslu, baš velikom. Imam generalno čišćenje mozga Prašina je najopasnija, razleti se u najmanju poru pa je moram lagano, pažljivo, obojiti duginim bojama da bi bar prividno bila podnošljivija Ono što boli u srce ću premjestiti pazeći da srce ne pukne A što ću s onim što me veseli? E, to ću grickati u međuvremenu dok pravim selekciju najslađih nataloženih iskustava njima ću se sladiti cijeli dan... ilustracija: net planeta

- 08:35 -

Komentari (7) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.