Puše, lomi, fijuče
andante simfoniju svoju
slušam je,osjećam je
utrobu mi kovitla...burrra
nebo je vedro...
na buri i zimi ne smrzava se...
grije ga toplina srca
ulice se kao klizališta otvaraju
do obronka pod borovima
i kamenom...
na ulicama je metež pomutio ustajali zrak...
ledom se obuklo cvijeće
poprskano bojama
na fontani namiguje promrzli vrabac
mrvicu traži
a žene...žene kao žene
nalik veselim lastavicama lete u štiklama
po trgu i terasama suncu pjevaju zov.
raširile se ulice kao voda u fontanama
glas, jedan glas penje se stepenicama snova...
otvaraj prozor suptilne duše
prepoznat ćeš miris kamena
i jutarnjeg buđenja...
vrata širom otvori
nemir ulica neka postane nemir srca
u usplahirenoj svjetlosti dodira
ti si tu, za mene uvijek tu
vedar nasmijan i drag...
ilustracija: net animacija
Volim je
tu UB škrinjicu
ona čuva mojih 8 zbirki
4 objavljene
a za one ostale 4
jedna dobra žena je rekla
da će mi zbirke ONA
objaviti
p o s t h u m n o
u ime njezine dobrote
i smisla za humor
kao i za podršku koju mi uvijek daje
otvaram prozor
prema buri i suncu
u osmijeh djeteta
usne sam razigrala
u šapat nevine igre
košulje svilene
tiho prozborih
h v a l a,
živa neka je ona meni bila stotinu
i još mnogo ljeta ...
samo ako nje bude
bit će mene i poslije mene...
fotka: osobna
|