Mene poslije mene, burrra...

Puše, lomi, fijuče andante simfoniju svoju slušam je,osjećam je utrobu mi kovitla...burrra nebo je vedro... na buri i zimi ne smrzava se... grije ga toplina srca ulice se kao klizališta otvaraju do obronka pod borovima i kamenom... na ulicama je metež pomutio ustajali zrak... ledom se obuklo cvijeće poprskano bojama na fontani namiguje promrzli vrabac mrvicu traži a žene...žene kao žene nalik veselim lastavicama lete u štiklama po trgu i terasama suncu pjevaju zov. raširile se ulice kao voda u fontanama glas, jedan glas penje se stepenicama snova... otvaraj prozor suptilne duše prepoznat ćeš miris kamena i jutarnjeg buđenja... vrata širom otvori nemir ulica neka postane nemir srca u usplahirenoj svjetlosti dodira ti si tu, za mene uvijek tu vedar nasmijan i drag... ilustracija: net animacija Volim je tu UB škrinjicu ona čuva mojih 8 zbirki 4 objavljene a za one ostale 4 jedna dobra žena je rekla da će mi zbirke ONA objaviti p o s t h u m n o u ime njezine dobrote i smisla za humor kao i za podršku koju mi uvijek daje otvaram prozor prema buri i suncu u osmijeh djeteta usne sam razigrala u šapat nevine igre košulje svilene tiho prozborih h v a l a, živa neka je ona meni bila stotinu i još mnogo ljeta ... samo ako nje bude bit će mene i poslije mene... fotka: osobna

- 08:17 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.