Da, da, kao i uvijek i u ovoj sivoj situaciji ja sam ostala ista, disciplinirana, nisam paničarka, nikad nisam bila...spadam u rizičnu skupinu, radim od kuće iako ne moram.
Poezija ne poznaje ni viruse ni ograničenja. To potvrđuju projekti na kojima radim. uređujem dvije zbirke autora respektabilnog imena, jednu prevodim, pišem recenzije.
Sama sebi ličim na perpetuum mobile koji nikako da stane.
Mailom sam se prijavila na jedan natječaj u kojem stoji da se materijali šalju isključivo poštom.
Poslala sam mail sa zamolbom da prime moje radove, i to je riješeno...
Mailom sam poslala i pjesme za jednu zbirku pjesama dijalektalne poezije, u zbirku sam pozvana kao pjesnik gost...
eto, posla kao u priči...dobro je dok je tako...dobro je da i ja trebam nekome...
ima me i u humanitarnim akcijama iako djelujem iz kuće...
pišem, tipkam, lupam po tipkovnici,
trenutno sam u kontaktu sa preko 20 ljudi...
zar to nije razlog da kažem da sam zadovoljna sobom...
nigdje me nema, a ima me tamo gdje sam potrebna...
čuvam se,
čuvajte se...
|