Još drhti
čežnja u zraku
nad iskrivljenim
slikama htijenja
zvijezde ugašene
izblijedjela silueta
u praznoj sobi
tihe noći
tišina sanja
jecaj u mraku
vjera u sreću
stvorena samo
za druge
strepnja, zebnja
toplim plaštem
ogrni me
istkanim
u toploj
modrini vala
u kojoj gnijezdila se
naša ljubav
u kosu crvenu
ružu mi udjeni
u njenom plamu
neka ljube nam
se duše
čašom hrabrosti
nazdravimo
nazdravimo nježnosti
kojom pero labuda
samo za nas
uzdah notu
sklada...
ilustracija: net planeta
|