Kad maestral gudi pjesmu za nas, vječne...

Čudni se putovi isprepliću snagom titana misli bruje ljepota je njihova u srcu madrigala on pjeva pjesmu samo za nas, vječne. u svakoj misli zrcali se po jedan duše titraj sazrijevaju žudnje, čežnje, snovi i htijenja u ptičjem poju probudi se maestral srca u dubini bića kapilare životom otkucavaju vrijeme vlada slatki metež čuješ li krik galeba on mi te doziva... beskrajnim labirintima skrivenog malog svemira u najtišem kutku srca, pletem vijenac poezije. i dogodi se san pjesma duše na obronku uzdaha u njegovim krošnjama maestral pjesmu gudi ona u stihu donese mi tebe... ilustracija: net planeta

- 10:15 -

Komentari (3) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.