Razgovor

Razgovor...jedan od mnogih...običnih ..ljudskih... ali ipak posebnih...znakovitih... po čemu...ma hajte molim vas...pa koga još zanimaju razgovori... teku riječi...slobodne....slobodnije od svih ptica... opuštene...kao ono...ležanje pod zvijezdama, pogled i u nebo slobodan... sve što se desi iznenada i lijepo, lijepo je i pamti se... ostaje duboko negdje zabilježeno da bi ga sunčeva zraka jednom obasjala pitam, hoćeš li za mnom zaplakati ako zauvijek odem ti si luda, odgovor je, ja ću otići prije tebe nemoj mi to ni slučajno činiti...volim te više od neba, samo živi da mogu živjeti  ti si stvarno luda...opet odgovor ali, nemoj mi to raditi, što i kako bih ja bez tebe tebe su stvarno danas udarile lude bube ozbiljnost moje neozbiljnosti nije shvatio... a bila sam smrtno ozbiljna i imala sam vrlo ozbiljno pitanje moram ga naučiti kako da se slatko, najslađe nasmije, jedino ću tako znati da za mnom neće zaplakati. autor lirskog kazivanja: neka ostane nepoznat ilustracija: net planeta

- 06:37 -

Komentari (6) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.